Shvaćanje pravednosti i politike razlike u djelu Iris Marion Young

Objavljeno: 9.10.2018


Shvaćanje pravednosti i politike razlike u djelu Iris Marion Young

Uvod

Prije same analize prvih nekoliko poglavlja knjige Pravednost i politika razlike, autorice Iris Marion Young, smatram da je važno ukratko predstaviti samu autoricu, te istaknuti njezina dostignuća i ključne činjenice iz biografije koje su relevantne za samu materiju vezanu uz tematiku knjige. Sama autorica smatrana je, prema nekima, “jednom od najvažnijih političkih filozofkinja u protekloj četvrtini stoljeća” [ CITATION Jos06 l 1033 ]). Tokom života bavila se temama svjetske pravednosti, demokracije i razlike, te etike, rasa, pitanjem spola i roda itd. Svjetsku pozornost zadobila je upravo izdavanjem knjige o kojoj pišem ovaj esej, Pravednost i politika razlike. Veliko zanimanje iskazala je na područjima socijalne pravednosti, te prava žena. Zapravo, upravo ova knjiga najbolje objedinjuje njezin ukupni doprinos i prikazuje njezin istraživački opus. Vidljivo je kako je sam stav I.M.Young oblikovan tradicijom antičke političke filozofije, zatim marksizma i feminističkih teorija. Iz toga slijedi da ona odbacuje sam koncepti neutralnih i univerzalnih teorija pravednosti, u korist normativnog promišljanja koje analizira odnose dominacije u društvu, s ciljem otklanjanja ugnjetavanja i nepravde. Nakon navođenja ovih nekoliko činjenica o samoj autorici, kratko objašnjavam o čemu ću pisati u eseju. Sam esej zamišljen je kao struktura od pet relevantna dijela (bez zaključnog i uvodnog dijela). Prikazati ću teme obrađene u prvih pet poglavlja knjige, uz kratak komentar sadržan u zaključku. U ovom dijelu uvoda želim se osvrnuti na recenzije na kraju same knjige, te u skladu s time iskazujem izuzetno slaganje sa recenzentom Nikolom Perkovićem, koji kaže da se radi o “nezaobilaznom štivu u vremenu globalizacije, terora neofundamentalizma i globalnih mimikrija lokalnih centara moći”. U nekoliko riječi izražena je sama vrijednost ove knjige, no isto tako i nužnost shvaćanja pojmova koji se u njoj pokušavaju razjasniti. Ključno je razmišljati tokom čitanja i steći vlastito shvaćanje pojmova poput manjina, pravde, rasne i spolne, te socijalne jednakosti u današnje vrijeme. Samo usavršavanje vlastitog mišljenja o navedenom otvara nam novi okvir i bolje razumijevanje sveukupne današnje globalne situacije. Kao poslijednje riječi uvoda u samu razradu članaka, citirati ću pitanja koja smatram ključnima, a koja su samu autoricu navela na razmišljanja i pisanje ove knjige. “Kakve učinke na političku filozofiju ima postmodernističko propitivanje tradicija zapadnjačkog razuma?... Kako se tradicionalni socijalistički zahtjevi za ravnopravnošću i demokracijom mogu produbiti i proširiti kao posljedica promjena u politici i teoriji kasnog 20.stoljeća?... Kakve koncepcije društvene pravednosti implicitno zagovaraju novi društveni pokreti, kako se suočavaju s tradicionalnim idejama pravednosti i kako ih modificiraju?” (Young, 2005:9). Ova pitanja odgovorena su kroz prvih nekoliko poglavlja knjige te će biti analizirana u svakome.

Pojašnjenje raspodjelne paradigme, te problemi unutar iste

Prvo poglavlje knjige započinje prikazom učestale scene američkog društva, prosvjed ispred monumentalne zgrade i kipa u svrhu poboljšanja prava građana i poboljšanja životnog stila, konkretno: „Mir, zapošljavanje i pravda!“ (Young, 2005:23). Sam natpis transparenta potiče autoricu na razmišljanje o ključnom pojmu istog, pravda. Što je zapravo pravda, te koje aspekte pravde možemo sagledavati? Ideal pravednosti, prema autorici, isključuje svaki oblik dominacije, svaki oblik prisiljavanja i ugnjetavanja, no kako i sama kaže, prema suvremenoj filozofskoj teoriji, pravednost se ograničava na „ispravnu raspodjelu povlastica i tereta na članove društva“ (Young, 2005:23). Iz upravo ove definicije pravednosti izvodi se i sam pojam raspodjelne paradigme. Young napominje kako se njezin rad odnosi na kritiku raspodjelne paradigme, a nikako na samo odbacivanje. U tome kaže kako je ključno promijeniti samo polazište definiranja društvene pravednosti. Naime, trenutna raspodjela svodi se na podjelu materijalnih dobara (resursi, dohodak, predmeti) i društvenih položaja, ona pokušava usmjeriti pažnju da samim tim nisu ukključeni svi aspekti odnosa, te da bi samo polazište te društvene raspodjele, trebali biti ključni pojmovi, poput dominacije i ugnjetavanja. Iz njih bi se dalje izvodila pravilna raspodjela u društvu. Ističe, između ostalog, kako je ključno poistovjetiti pojmove društvene pravednosti (poput prava, mogućnosti i samopoštovanja), sa samim pojmovima društvene raspodjele. Navedeno izjednačavanje je zapravo ključno kod teorija pravednosti znamenitih filozofa i teoretičara, poput Rawlsa, Runcimana, Ackermana, te Galstona. Nadalje, strogo se kritizira način dolaska do društvenih dobara. To možemo poistovjetiti sa današnjom situacijom, s obzirom na ratu korupcije i mita u državi, do društvenih pozicija dolaze oni koji imaju materijalnih sredstava. Ako bi se uspio prekinuti taj odnos, novac znači lakši dolazak do društvene pozicije, posljedica bi bila da sama dominacija (ako je možemo tako nazvati) nad drugim ljudima, koji nisu na određenim pozicijama, svela bi se na manju nepravednost. Dalje, kroz sljedeća dva ulomka, govori se o dva ključna problema raspodjelne paradigme, zanemarivanje institucionalnog konteksta i problem preširokog shvaćanja pojma same raspodjele. Daljnja rasprava usredotočuje se na tri ključne kategorije problema koje teorije raspodjele obično zanemaruju, to su „strukture i postupci odlučivanja, podjela rada i kultura“ (Young, 2005:32). Već navedeni renomirani autori, čija mišljenja Young koristi u knjizi, poput Rawlsa, Millera i Gatsona, slažu se u jednome, a to je da elementi koji se uzimaju u obzir kod društvene raspodjele u obzir trebaju uzimati i pojmove poput prava i dužnosti donošenja odluka, nematerijalnih dobara, poput mogućnosti razvoja, autoriteta, časti, itd. S time u skladu, zaključujemo o samoj paradigmi društvene raspodjele, da ovisno o sagledavanju, ona raspodjeljuje materijalna dobra (čak i isključivo), no isto tako, u širem shvaćanju ona raspodjeljuje i pokušava razrješiti bilo koji problem koji obuhvaća pojam pravednosti, bilo to kultura, odlučivanje ili podjela rada, koje su ujedno i tri ključne problematične točke. Nakon date analize, zaključujemo kako je najveći problem raspodjelne paradigme upravo u tome što ona ne prepoznaje granice logične raspodjele. Također, ono što se pšodrazumijeva u raspodjelnoj paradigmi je da se „društveni sudovi temelje na onome što pojedinci imaju, koliko imaju, i kako se ta količina uspoređuje s onim što imaju drugi“ (Young, 2005:34). Isto tako raspravlja se o primjeni raspodjelne paradigme na tri područja, prava, mogućnosti i samopoštovanje. Sama prava nisu zamišljena kao vlasništvo, već kao odnosi i pravila kojima se definiraju međusobni odnosi, s toga je teško govoriti o samoj podjeli prava, kao entiteta ili jedinki. Prava bi trebala biti omogućena svima jednako od strane zakonodavca i vlasti. Sličan problem nalazi se i kod analiziranja podjele mogućnosti. Često se u govoru, kad kažemo: „Imati mogućnost, ili ne imati mogućnost“ misli na materijalno, da li netko ima novaca, da li netko ima odjeće, hrane i slično, no u ovom smislu mogućnost se odnosi na djelovanje, ne na posjedovanje. Na kraju, isti problem imamo sa raspodjelom samopoštovanja, ono nije entitet i nije mjerljivo, te se ne može podijeliti na dijelove ili slično, to je stav pojedinca prema životu i budućnosti kao takvoj. Prema Rawlsu upravo je obrazac raspodjele ključan element koji osigurava uvjete za razvoj samopoštovanja. Zaključno u prvom poglavlju je za naglasiti kako je sam opseg pravde širi od bilo kojeg problema raspodjele. Razlika i najveći pomak što se tiče društvenog shvaćanja iščitavamo u razlici od antičkih i današnjih društva. U antičkom društvu promicale su se vrline pojedinaca i sklad između građana, dok danas suvremena teorija ograničava opseg pravednosti i daje minimalnu regulaciju djelovanja među pojedincima. Prema Heller, pravednost je vrlina osoba koje razmišljaju o problemima i sudjeluju sa institucijama, u uvjetima recipročnosti i uzajamnog uvažavanja, u njihovom rješavanju. Kroz poglavlje se jasno daje tumačenje između pravednosti i vrijednosti koje sačinjavaju kvalitetan život. „Društvena se pravednost odnosi na stupanj do kojeg društvo sadržava i podupire institucionalne uvjete potrebne za ostvarenje tih uvjeta“ (Young, 2005:50). A što se tiče vrijednosti, one se svode na dvije krajnje općenite, prva je osobni razvitak, a drugo, sudjelovanje u odlučivanju o vlastitim postupcima i uvjetima djelovanja. Upravo se te vrijednosti poklapaju sa društvenim uvjetima, dominacija i ugnjetavnje, koji zapravo definiraju pravednost. Dominacija kao ograničavanje samostalnog razvitka pojedinca, a ugnjetavanje kao kočenje samostalnog razvitka. Društveni poretci u kojima se javljaju ovi oblici (ugnjetavanje i dominacija), osim što uskraćuju materijalna dobra, ujedno i podrazumijevaju probleme vezane uz nepravednu raspodjelu, o čemu se, opet, govori u narednom poglavlju.

Oblici ugnjetavanja

U nekom širem smislu, ugnjetavanje možemo shvatiti kao veliku nepravednost prema nekim skupinama, to je oblik ugnjetavanja koji viđamo svaki dan, i koji se, nažalost, ne može iskorijeniti jer se ono sustavno održava u glavnim gospodarskim i političkim institucijama. Važno je uzeti u obzir kako uz svaku potlačenu skupinu postoji skupina koja je potlačena u odnosu na nju. Young izvodi iz analize potlačenih skupina pet oblika ugnjetavanja, oni se razjašnjavaju nakon definiranja društvene skupine. Što se tiče oblika ugnjetavanja, ovdje govorimo o izrabljivanju, marginalizaciji, nemoći, kulturnom imperijalizmu i nasilju. Glavna pretpostavka izrabljivanja je da se ono odvija u stalnom procesu „prijenosa rezultata rada jedne društvene skupine u korist druge“ (Young, 2005:65). U tom smislu analiziraju se i feminističke teorije koje se uglavnom usredotočuju na kritiku patrijarhalne obitelji, a kao dodatak napominju i izrabljivanje na radnom mjestu, u smislu da rade, a da za taj rad nisu nagrađene ili da taj rad nije zamjećen. Kada govorimo o marginalizaciji, mislimo na pojedince ili grupe na marginama koje sustav rada ne može ili jednostavno ne želi prihvatiti i kao takvi oni ostaju izopćeni. Pojam nemoći izvodimo iz marksističke teorije, postoji radnička i kapitalistička klasa, u radničkoj klasi razlikujemo (visoko)kvalificiranu i nekvalificiranu radnu snagu, kvalificirani su radnici povlašteni u odnosu na nekvalificirane, i upravo je potonja izložena ovom obliku ugnjetavanja. Što se tiče kulturalnog imperijalizma, to je poseban oblik ugnjetavanja, a on društvo univerzalizira, sagledava kao jedno (prema dominantnoj skupini), a druga skupina je u tom smislu potisnuta i nevidljiva ili čak stereotipizirana naspram dominantne. Tu se i javlja pojam dvostruke svijesti, kada pojedinci iz nedominantne skupine sebe počinju gledati drugim očima, prihvaćaju nametnuto od strane dominantne skupine i počinju se shvaćati manje vrijednima. Za kraj je ostalo nasilje. Nasilje nije oblik ugnjetavanja zbog prijestupa i postupaka, već zbog samog društva u kojem ono postaje omogućeno i konačno prihvaćeno.

Društveni pokreti i socijalna država

Zašto baš kapitalistička socijalna država? Upravo zato što se u javnim raspravama unutar takve državne tvorevine često teoretizira u pravednosti. Javne rasprave interesnih skupina ograničavaju javni sukob na raspodjelu zanemarujući pitanja organizacije proizvodnje, javnog i privatnog odlučivanja, i društvena značenja koja ili donose status ili osnažuju prepreke, upravo to je dovelo do zaključka kako je takvo društvo depolitizirano i da sama paradigma raspodjele osnažuje tu depolitizaciju. Ono što kapitalističku državu razlikuje od države u liberalnom kapitalizmu su tri ključna načela: društvena ili kolektivna regulacija gospodarstva, zadovoljavanje osnovnih potreba građana i kao treće načelo jednakosti postupaka. Sama aktivnost socijalne države, u obliku promicanja ekonomskih prava ili prava na socijalnu pomoć, predstavlja zapravo pridonošenje kvaliteti života građana. Kada se ograniče sukobi i politika, socijalna država definira građane prvenstveno kao građane-klijente. Što to znači? To dovodi do privatizacije građana, a sami ciljevi sudjelovanja građana u društvu i ciljevi nadzora, postaju besmisleni. Samo sredstvo za rješavanje sukoba oko raspodjele u ovako organiziranoj državi jesu procesi pluralizma interesnih grupa. Kritičari ovakve teorije smatraju kako ovakav sustav promiče nepravednu raspodjelu, te da ishod ovisi o prednostima. Sama politika interesnih grupa uskraćuje pojedincima izravno sudjelovanje u javnom donošenju odluka, te u takvim okolnostima građani pojedinci postaju politički bezvoljni, te konačno dolazi do depolitizacije javnog života. Ono što se vidi iz prijašnjeg zaključka o depolitizaciji društva je poveznica rečenome u prvom poglavlju, da raspodjelna paradigma prešutno podrazumijeva i „atomističku ontologiju društva“ (Young, 2005:97). Te se izvodi i zaključak o kapitalističkoj socijalnoj državi da je manje represivna od drugih sustava, no i dalje iz nje, odnosno iz njezine birokracije, proizlaze strukture dominacije i ugnjetavanja. Nadalje, kao „novi“ oblik dominacije u kapitalističkoj socijalnoj državi razaznajemo kroz sve više birokratskoj nadzora svakodnevnih aktivnosti, koja ljudima nameće disciplinu vlasti kroz razne sfere života. U tako organiziranoj državi javljaju se i buntovnički pokreti koji iskorištavaju i proširuju „sferu građanskog društva, prostora između pojedinca i obitelji s jedne strane, i države i velikih korporcija s druge strane“ (Young, 2005:104). Takvi suvremeni buntovni pokreti dijele se u tri glavne kategorije: oni koji propituju pravo moćnih da odlučuju i provode svoju volju (propitivanje ciljeva američke vlade i pravo donošenja odluka koje utječu na ostatak svijeta), zatim pokreti koji organiziraju autonomne usluge (feministički pokreti) i kao treće postoje pokreti kulturnog identiteta (suvremeni feminizam – osobno je političko). Na kraju ovo poglavlje završava ulomkom o demokraciji kao uvjetom društvene pravednosti. Sama pravednost u suvremenim društvima zahtijeva društvenu obavezu zadovoljavanja osnovnih potreba svih građana, bez obzira pridonose li oni ili ne društvenom proizvodu. Ključan je zapravo zahtijev za participacijom u političkom životu, u procesima odlučivanja i rasprava koji pridonose demokratskoj strukturi i izravno utječu na postupke vladajućih. „Demokracija je uvjet slobode u smislu samoodređenja. Tradicija društvenog ugovora u političkoj teoriji glavni je argument za demokraciju na temelju samoodređenja.“ (Young, 2005:115 prema Young, 1979.). Kod promicanja društvene pravednosti ključno je da ekonomska ravnopravnost i demokratizacija podupiru jedna drugu. No isto tako treba biti svjestan kako ni sama ekonomska jednakost nebi riješila razlike koje nastaju između društvenih skupina. Stoga je ključno kako jedino kada bi potlačene skupine mogle izraziti svoje interese u javnosti na način kao i dominantna skupina, tek tada možemo izbjeći dominaciju u procesima sudjelovanja.

Univerzalnost u političkim teorijama i razmišljanjima

Četvrto poglavlje knjige, Ideal nepristranosti i građanska javnosti, problematizira i kritizira univerzalnost i nepristranost prisutnu u političkim teorijama. Tako Young promišlja o feminizmu i sagledava paradigmu moralnog promišljanja definiranu pravednošću i pravom, tako “moralno se promišljanje sastoji u usvajanju nepristranog i neosobnog stajališta o situaciji, koje nije uvjetovano nikakvim interesima” (Young, 2005: 119). Vezano uz to raspravlja se o tradicionalnoj moralnoj etici, gdje kritike pokušavaju navesti na pitanje da li je upravo taj ideal nepristranosti primjenjiv u svakom kontekstu. Na tragu navedenog, Young zaključuje kako zapravo taj ideal nepristranosti prikazuje logiku identiteta gdje se razlike srozavaju na jedinstvenost, proizvodi se podjela na “univerzalno i partikularno, javno i privatno, razum i osjećaje” (Young, 2005: 119). Također, ideal nepristranosti spajamo sa ideologijama, on se poklapa sa prosvjetiteljskim ideajama javnosti politike i odvojenosti privatne sfere, obitelji i građanskog društva. Proteže se pitanje spomenute logike identitea, što zapravo predstavlja, te analiza postmodernističke kritike. Logika identiteta zapravo izražava poriv da se o problemima razmišlja kao o cjelini, ona uređuje i uspoređuje različitosti sustava spajajući kategorije po načelima, a ideal je svesti sve na jedno načelo. Dakle, logika identiteta negira postojanje razlike, nastojeći stvoriti univerzalne kategorije. Gledajući u povijest, upravo su na toj logici nastajale opreke filozofije u zapadnom svijetu – “subjekt/objekt, um/tijelo, priroda/kultura” (Young, 2005: 123). Promišljajući dalje, spajaju se razmišljanja o idealu nepristranosti i logici identiteta. “Ideal nepristranosti rezultat je potrage za univerzalnim, objektivnim, moralnim stajalištem” (Young, 2005: 123). Upravo ideal nepristranosti negira postojanje razlika i različitosti na tri načina. Prvo, negira se postojanje posebnosti situacije – sve moralne situacije mogu se i, svi su u mogućnosti, svesti ih na univerzalna načela. Drugo, nadvladavanje i uklanjanje različitosti uzrokovano postojanjem osjećaja, zahtijeva se “izbjegavanje partikularnosti tjelesnog bića, njegovih potreba, sklonosti i osjećaja” (Young, 2005: 124), povezanih sa određenim predmetom ili događajem. Moralni um subjekta nepreistran je i oprečan željama i osjećajima koji vode partikularizmu. Te treće, partikularnost se svodi na svođenje pluralnosti na univerzalnost. Takva težnja, za svođenjem pluranosti na objektivnost i univerzalnost, nije ostvariva. Upravo sve zanemrane razlike postaju opreke između onoga što se nalazi izvan, i onog što se nalazi unutar kategorije, gdje su naravno obilježja unutar kategorija vrijednija. Tako Thomas Nagel dekonstruira svođenje na jedinstvenu cjelinu kroz nekoliko točaka, počevši dekonstrukcijom – um, da bi shvatio ukupnu stvarnost, mora objasniti sva stajališta iz njihove situacije, dakle, um sam po sebi ne može spoznati cjelinu i samim tim ne može postati jedinstvo. Dalje, želja za jedinstvom zapravo proizvodi dihotomiju između formalno nepristranih aspekata i posebnih aspekata, isto kao što i proizvodi dihotomiju između uma i osjećaja, te između opće volje i pojedinačnih interesa. Dakle, ideal nepristranosti zapravo izražava nestvarnost, nemoguće je u potpunosti zauzeti impersonalno, objektivno i u potpunosti odvojeno od osjećaja stajalište. Tako da se zaključuje da filozofije koje zagovaraju te ideje su utopijske. Navedena dihotomija između uma i želje pojavljuje se u suvremenoj političkoj teoriji, u obliku podjele na javnu sferu – područje suvereniteta države, te privatne sfere – područje potreba i želja. Sama općenitost javne sfere postiže se isključivanjem partikularnosti interesa, želja i potreba, te zapravo svih aspekata života povezanih s tijelom. Nakon kratke analize povijesti i života u Americi kroz prošlo stoljeće, dolazimo do zaključka kako je zapravo primjer nepristranog uma sadržan u moralnosti republikanskog muškarca koji odbacuje sve strasti i želje, s naglaskom na to, da čovjek nije odvojen od svog tijela i osjećaja, već da su oni u sferi kućanstva, privatnoj sferi odvojenoj od javne funkcije. Upravo predanost idealu nepristranosti sa sobom nosi tri ideološke funkcije: podupire ideju neutralne i odvojene države, opravdava birokratski autoritet i neutralizira zahtjeve za demokratskim odlučivanjem, te zapravo potpomaže ugnjetavanje konkretizirajući stajalište potlačenih skupina kao univerzalno. Nepristranost je zapravo stajalište koje može prihvatiti svaka racionalna osoba. Dolazi do problematike politizacije društva, točnije do ponovne politizacije društva, napominje se kako se na zahtijeva stavaranje jedinstvene sfere, dakle, javnost sama po sebi nije isključiva već zahtjeva da se u javnom odnošenju poštuju načela racionalnosti i univerzalnosti. Kako je već pojam javnosti definiran, Young odbija dati klasičnu, logičnu definiciju privatne sfere – ono što nije javno, ona kaže kako je privatno “aspekt života ili aktivnosti pojedinca koji on ili ona imaju pravu sakriti od drugih” (Young, 2005: 146). Poglavlje se zaključuje analizom pojma pravednosti u smislu da pojam kao takav, kao vrlina, ne može se suprotstavljati osobnim potrebama i izrazima vlastitih želja, već, upravo suprotno, predstavlja uvjete koji omogućavaju ljudima da ostvare svoje potrebe i izraze svoje želje. Isto tako, pokazuje se kako polaganje prava suvremenog uma na univerzalnost i neutralnost, te njegovo odvajanje od osjećaja i tijela, prouzročuje isključivanje i obezvrijeđuje neke skupine.

Struktura uma i politika identiteta

Peto počinje započčinje se raspravom o dominantnim i podređenim, ugnjetavanim, skupinama i o samoj činjenici da se sama ugnjetavanja (popust rasizma, marginalizacije, izrabljivanja), ne trebaju shvatiti kao jedinstvena struktura. U poglavlju se istražuje i raspravlja o posljedicama nesvjesnih strahova i odbojnosti na ugnjetavanje drugih skupina (odnosi se na ne dominantne). Analiza suvremenog znanstvenog uma proizvodi i temelj je teorije o ljudskoj superiornosti, što moralnoj, što estetskoj, gdje se kao norma i ideal predstavlja mladi bijeli muškarac iz građanske klase. No sama struktura uma omogućuje objektivizaciju skupina i njegovu normalizaciju. Racionalnom raspravom i društvenim pokretima u 19. stoljeću osporen je ideal suvremenog znanstvenog uma, tako da danas pravila, zakonska i društvena, promiču ravnopravnost svih skupina i načelo jednakog poštovanja i uvažavanja, bez obzira na rod, rasu, vjeru, dob ili etničku pripadnost. Također, danas se poriče kako je današnje društvo rasističko, sekstističko i heteroseksistiko, ili pak da diskriminira određene skupine, jer se takvo shvaćanje različitosti poistovjećuje isključivo sa ugnjetavanjem, diskriminacijom ili ponižavanjem. Za boljim razumijevanjem ugnjetavanja određenih skupina u suvremenom dobu, Young primjenjuje teoriju subjektiviteta na tri razine Anthonya Giddensa. On kaže kako djelovanje i interakcija uključuju diskurzivnu svijest, praktičnu svijest i sustav osnovne sigurnosti. Diskurzivna svijest “odnosi se na aspekte djelovanja i situacije koji su ili verbalizirani i utemeljeni na jasnim verbalnim formulama, ili se mogu lako pretočiti u riječi” (Young, 2005: 160), praktična svijest “je stalna i rutinska pozadinska svijest koja omogućuje osobama da ostvare točno definirane zadatke s izravnim ciljem” (Young, 2005: 160), te Giddens smatra kako jsustav osnovne sigurnost zapravo predstavlja “osnovnu razinu sigurnosti i osjećaja autonomije nužnih za bliko kakvo smisleno djelovanje u društvenim kontekstima” (Young, 2005: 160). Nadalje, analizira se ideal ugleda. Sam ugled sastoji se u poštivanju normi koje potiskuju seksualnost, tjelesne funkcije i izražavanje osjećaja, te se povezuje s idejom reda – ugledna osoba je poštena, skromna, ne izražava žudnje, strasti i spontanosti. Ugledno ponašanje opterećeno je pravilia, pravilima koje do najmanje sitnice određuju svakodnevno ponašanje. Sam građanski moral stvara sferu individualne privatnosti, gdje je ugledan pojedinac sam, skriven od očiju javnosti, gdje se zapravo priprema za pojavljivanje u javnosti. Nadalje, suvremeno građansko društvo stvara i opreku rodova jasniju i strožu nego u prošlosti – “žene se poistovjećuju s tijelom i seksualnošću, posebno osjećajima, dok muškarci zastupaju bestjelesni um” (Young, 2005: 167). Kroz ovo poglavlje raspravlja se o ulogama žena i ulogama muškaraca, što se zapravo očekuje od njih, kako ponašanje i kakvo odnošenje u javnosti. Na kraju petog poglavlja, Young se bavi ksenofobijom i zazornošću, počevši analizom Kovela gdje on razliku tri oblika rasizma – rasizam dominacije, rasizam odbojnosti i metarasizam. Dok sam pojam zazornosti, Young definira kao “osjećaj prezira i gađenja koje subjekt osjeća pri susretu s određenim predodžbama, problemima i maštarijama – užasima – na koje može reagirati samo odbojnošću, gađenjem i rastresenošću” (Young, 2005: 174). Ono što zapravo izaziva zazornost je razotkrivanje granice između sebe samih i drugih, taj strah od otkrivanja te granice i shvaćanje iste naziva se fobijom, fobijom prema onome što privlači, a istovremeno očarava i zastrašuje. Do kraja podnaslova, autorica se bavi analizom i daje primjere za još neke od oblika diskriminacije i zazornosti, primjerice homofobija. Zaključuje se kako do promjene po pitanju ugnjetavanja i diskiriminacije može doći samo kulturnom promjenom, promjenom navika kada pojedinci postaju svjesni svojih navika i mijenjaju ih, odnosno do promjene može doći jedino kulturnom revolucijom. U poboljšanju statusa potlačenih ili diskriminiranih skupina koriste se dvije strategije, strategija osvještavanja i strategija pozitivnog indentiteta. Strategija osvještavanja “pretpostavlja da oni koji sudjeluju već znaju nešto o načinu na koji interaktivna dinaminka i kulturne predodžbe održavaju ugnjetavanje te zagovaraju društvenu pravednosti dovoljno da ih žele promijeniti” (Young, 2005, 188). Dok promicanje pozitivnog identiteta žrtve prethodi strategijama u politiziranju kulture. Pretpostavke o univerzalnosti se odbacuju, te se stvaraju kulturne predodžbe koje osporavaju prihvaćene stereotipe o određenim skupinama. Dakle, oblikovanjem pozitivnog identiteta kroz javne nastupe i kulturno djelovanje skupina, žrtve kulturnog imperijalizma suočavaju se s dominantnom kulturom zahtijevajući priznanje svojih posebnosti.

Zaključak

Kroz sva pročitana poglavlja Young ističe svoj stav, te da zapravo njezin cilj nije bio napisati nepristranu knjigu, već knjigu koja će predložiti rješenja kompliciranih društvenih situacija i poboljšanje u pitanju jednakosti prava između ljudi. Njezini stavovi vuku korijene iz feminizma, te iz strasti prema protivljenju svakom obliku kulturnog imperijalizma. Kao takva, sama knjiga nudi rasprave o aktualnim temama i različitostima koje se javljaju u suvremenom društvu, te se kao i u uvodu, pozivam na recenzenta Nikolu Petkovića s Filozofkos fakulteta u Rijeci i konačno zaključujem esej mišlju kako je knjiga zapravo obvezatno štivo za svakog tko želi jasnije shvatiti trenutne društvene procese i sukobe.

Literatura

Sconwald, J. (2006, kolovoz 2). The University of Chicago. Retrieved prosinac 12, 2017¸, from News office: http://www-news.uchicago.edu/releases/06/060802.young.shtml Young, I. M. (2005). Pravednost i politika razlike. (A. Matan, Ed., & T. Slišković, Trans.) Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.


Tagovi: young jednakost knjige prikaz iris društvo feminizam političke teorije marion društveni pokreti

Istaknuto

„Sveta satira“ kao preduvjet za nadilaženje postojeće plastike

U članku kratkim crtama prezentiramo odsjek Chill, uz naglasak na plemenitoj satiri i suludosti manije birokracije koja je boloniziranjem zasula studentski svijet.

PSIHOZIJ

PSIHOZIJ predstavlja najveći kongres studenata psihologije u regiji, a sudjelovanje na njemu nudi priliku pohađanja plenarnih predavanja inozemnih i domaćih stručnjaka, upoznavanja studenata s ostalih sveučilišta u Hrvatskoj i okolici, koji izlažu svoje znanstvene radove, te sudjelovanja u radionicama za usavršavanje specifičnih vještina.

Zašto narodnjak, a ne radije ništa

Narodnjak je jedno moguće vježbališta filozofskog uzduha, stoga nudim ovaj tekst ne bih li potaknuo još srdaca na bavljenje njegovim neistraženim dubinama. Istraživanja je moguće pratiti i na facebook stranici Filozofija turbo folka i narodne glazbe.

Tipični virovitički razgovori

Fragmenti svakodnevnog govora utječu na zor zbila više od bjelokosnih sistematika nigdje prisutnih filozofskih djela, a zasigurno su i zabavniji. U tom smislu donosim par živopisnih fragmenata zapisanih jedno prisluškujuće poslijepodne uz kavu.

Politička korektnost – borba visokog intenziteta ispod radara na znanstvenom i javno-političkom polju

Premda je politička korektnost kao koncept hvale vrijedna ideja, njena provedivost je upitna te su praktična iskustva dosada pokazala mnogo nelogičnosti i za sobom su ostavila mnoga otvorena pitanja. O nastanku PC, protivnicima i zagovornicima i o još mnogočemu saznajte u ovom članku.

Sukob koncepta nacionalizma i koncepta neprofitnih medija

Članak govori o razlogu zašto nacionalistička ideologija i koncept neprofitnih medija ne mogu biti u miroljubljivom odnosu kroz primjer ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije od strane bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kristijan Kralj: Tetovaže više nisu taboo

Intervju s Kristijanom Kraljom, zvijezdom zagorske tattoo scene.

Reportaža s Večernjakove ruže

Pogledajte kako je izgledala dodjela Večernjako ruže i afterparty kroz studentske oči.

Predstavljen novi studentski portal S-Misao

Izvještaj s jučerašnjeg predstavljanja vrlo ambicioznog studentskog portala koji se nada okupiti studente svih usmjerenja

ŠTO JE EUROPA? GDJE SU NJENE GRANICE, AKO IH UOPĆE IMA?

U ovom članku bavit ćemo se tematikom granica Europske unije, te temeljnim pitanjem možemo li europsku zajednicu nazvati modernim imperijem.

HRVOJE PRPIĆ: neoliberalni kapitalizam može stvoriti grčku utopiju - u budućnosti će se svi baviti filozofijom, sportom i umjetnosti

S poznatim poduzetnikom pričali smo o njegovim poslovnim početcima, Blockchain tehnologiji, kriptotržišnom potencijalu, odnosu države prema poduzetništvu i o tehnološkoj budućnosti

Djevojčica s mnogim očima

-

Helena Popović: važno je sudjelovanje studenata oko širih društvenih pitanja

Sa profesoricom Popović smo pričali o značaju neprofitnih medija, studentskom potencijalu i aktivizmu te o trenutnom stanju medija u Hrvatskoj.

Istanbulska kao novo bojište hrvatske javnosti: plodno tlo za nove podjele na „mi“ i „oni“

U jeku žustrih polemika oko moguće ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, razmatramo utječu li i koliko ovakve rasprave na potencijalno stvaranje ili povećavanje prema mnogima već postojećeg „ideološkog jaza“ među hrvatskom javnošću.

Osvrt na predstavu Alisa u Zemlji čudesa, ZKM

Alisa u Zemlji čudesa je djelo koje se može iščitati na brojne načine a pitanja koja problematizira mogu zainteresirati ljude svih dobnih skupina. Kako takvu predstavu dakle uspješno postaviti?

ZEZ Festival

Festival eksperimentalne glazbe

Ringišpilom revolucije

Analiza Marxove "11. teze o Feuerbachu" i aplikativnost iste u kontekstu suvremene društvene situacije.

PITAJ ANDRIJU: studentski portal o zdravlju

Projekt „Pitaj Andriju!“ predstavlja prvi javnozdravstveni portal namijenjen studentima u Republici Hrvatskoj i njihovom zdravlju

Iskustvo zlata vrijedi 2018. - praksa za studente sa slabijim materijalnim statusom i invaliditetom

Organizatori ističu da je više studenata, nakon odrađene prakse, dobilo i stalan posao u istoj tvrtki!

Camus, *"Mit o Sizifu"* - kako smisleno živjeti (interpretacija djela)

On prezire smrt i voli život. Svaki puta kad se vraća po kamen, Sizif je nadmoćniji od svoje sudbine, dominantan je i snažniji od stijene. Apsurdna pobjeda je sam čin guranja kamena

Geopolitička analiza Narodne Republike Bangladeš

Uzevši u obzir događanja unatrag nekoliko godina, vidljivo je kako prostorom Južne Azije dominiraju dvije države, Indija i Pakistan. Između njih nalazi se omanja država Bangladeš, a geografskom, povijesnom i političkom analizom pokušat ću dati uvid u samu važnost države za regiju.

INTERVJU; Sead Alić: Medij je u današnje vrijeme sustav zaglupljivanja

Razgovor sa Seadom Alićem na temu filozofije medija, studentskih medija te medija per se.

Popularno

„Sveta satira“ kao preduvjet za nadilaženje postojeće plastike

U članku kratkim crtama prezentiramo odsjek Chill, uz naglasak na plemenitoj satiri i suludosti manije birokracije koja je boloniziranjem zasula studentski svijet.

Zašto narodnjak, a ne radije ništa

Narodnjak je jedno moguće vježbališta filozofskog uzduha, stoga nudim ovaj tekst ne bih li potaknuo još srdaca na bavljenje njegovim neistraženim dubinama. Istraživanja je moguće pratiti i na facebook stranici Filozofija turbo folka i narodne glazbe.

Tipični virovitički razgovori

Fragmenti svakodnevnog govora utječu na zor zbila više od bjelokosnih sistematika nigdje prisutnih filozofskih djela, a zasigurno su i zabavniji. U tom smislu donosim par živopisnih fragmenata zapisanih jedno prisluškujuće poslijepodne uz kavu.

Politička korektnost – borba visokog intenziteta ispod radara na znanstvenom i javno-političkom polju

Premda je politička korektnost kao koncept hvale vrijedna ideja, njena provedivost je upitna te su praktična iskustva dosada pokazala mnogo nelogičnosti i za sobom su ostavila mnoga otvorena pitanja. O nastanku PC, protivnicima i zagovornicima i o još mnogočemu saznajte u ovom članku.

Sukob koncepta nacionalizma i koncepta neprofitnih medija

Članak govori o razlogu zašto nacionalistička ideologija i koncept neprofitnih medija ne mogu biti u miroljubljivom odnosu kroz primjer ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije od strane bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kristijan Kralj: Tetovaže više nisu taboo

Intervju s Kristijanom Kraljom, zvijezdom zagorske tattoo scene.

Reportaža s Večernjakove ruže

Pogledajte kako je izgledala dodjela Večernjako ruže i afterparty kroz studentske oči.

Predstavljen novi studentski portal S-Misao

Izvještaj s jučerašnjeg predstavljanja vrlo ambicioznog studentskog portala koji se nada okupiti studente svih usmjerenja

HRVOJE PRPIĆ: neoliberalni kapitalizam može stvoriti grčku utopiju - u budućnosti će se svi baviti filozofijom, sportom i umjetnosti

S poznatim poduzetnikom pričali smo o njegovim poslovnim početcima, Blockchain tehnologiji, kriptotržišnom potencijalu, odnosu države prema poduzetništvu i o tehnološkoj budućnosti

Djevojčica s mnogim očima

-

Helena Popović: važno je sudjelovanje studenata oko širih društvenih pitanja

Sa profesoricom Popović smo pričali o značaju neprofitnih medija, studentskom potencijalu i aktivizmu te o trenutnom stanju medija u Hrvatskoj.

Istanbulska kao novo bojište hrvatske javnosti: plodno tlo za nove podjele na „mi“ i „oni“

U jeku žustrih polemika oko moguće ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, razmatramo utječu li i koliko ovakve rasprave na potencijalno stvaranje ili povećavanje prema mnogima već postojećeg „ideološkog jaza“ među hrvatskom javnošću.

Osvrt na predstavu Alisa u Zemlji čudesa, ZKM

Alisa u Zemlji čudesa je djelo koje se može iščitati na brojne načine a pitanja koja problematizira mogu zainteresirati ljude svih dobnih skupina. Kako takvu predstavu dakle uspješno postaviti?

Intervju za posao

Pronalazak posla je zahtjevna aktivnost, ali puno lakša ako razumijete logiku ključne faze zapošljavanja, a to je baš intervju za posao.

Imate novi zahtjev za prijateljstvom: SEBE

Predavanje vezano uz osobni razvoj

Ringišpilom revolucije

Analiza Marxove "11. teze o Feuerbachu" i aplikativnost iste u kontekstu suvremene društvene situacije.

Iskustvo zlata vrijedi 2018. - praksa za studente sa slabijim materijalnim statusom i invaliditetom

Organizatori ističu da je više studenata, nakon odrađene prakse, dobilo i stalan posao u istoj tvrtki!

Camus, *"Mit o Sizifu"* - kako smisleno živjeti (interpretacija djela)

On prezire smrt i voli život. Svaki puta kad se vraća po kamen, Sizif je nadmoćniji od svoje sudbine, dominantan je i snažniji od stijene. Apsurdna pobjeda je sam čin guranja kamena

Geopolitička analiza Narodne Republike Bangladeš

Uzevši u obzir događanja unatrag nekoliko godina, vidljivo je kako prostorom Južne Azije dominiraju dvije države, Indija i Pakistan. Između njih nalazi se omanja država Bangladeš, a geografskom, povijesnom i političkom analizom pokušat ću dati uvid u samu važnost države za regiju.

INTERVJU; Sead Alić: Medij je u današnje vrijeme sustav zaglupljivanja

Razgovor sa Seadom Alićem na temu filozofije medija, studentskih medija te medija per se.