Politička korektnost – borba visokog intenziteta ispod radara na znanstvenom i javno-političkom polju

Objavljeno: 2.10.2018 od korisnika mamejpetko17


Politička korektnost – borba visokog intenziteta ispod radara na znanstvenom i javno-političkom polju

Nastanak PC kao koncepta i ideologije: Gdje, kada i kako?

Politička korektnost , ili skraćeno PC, koncept je oko kojeg su se na prijelazu iz 1980-ih na 1990-e konfrontirali znanost, politika i javnost podijeljeni u dva tabora – lijevi i desni. Jer iza svake teorije nalaze se kolektivne snage koje su vezane za volju, vlast i interese, tako da diskusija koja se tu odigrava nije teorijska, nego stvarna diskusija. (Mannheim, 1978: 121.). Kampanju protiv političke korektnosti, i multikulturalizma uopće, u akademskim su krugovima, svojim bestsellerima, zapalili Allan Bloom (1987.) i E. Hirsh (1987.), dramatizirajući politiku različitosti, koja prema njihovu sudu razara same temelje američkog društva (Mesić, 2005: 171.). Nastanak političke korektnosti kao ideologije možemo definirati tako da uzmemo definiciju Oxford Advanced Learnes Dictionaryja ideologije i primjenimo je u ovom slučaju. Dakle, ideologija političke korektnosti bi bio skup ideja i praksi koje čine osnovu neke političke teorije ili koje podržava neka grupa ili osoba koju bi u ovom slučaju predstavljala američka znanstvena zajednica sa područja društveno-humanističkih znanosti. Prema Mannheimovom (1987.) konceptu totalnog pojma ideologije- treba imati hrabrosti da kao ideološka promatramo ne samo protivnička stajališta nego načelno sva, pa i vlastita. Tim postupkom, prema Mannheimu od običnog učenja o ideologiji nastaje sociologija znanja, dok je svako mišljenje u duhovnim naukama ideološko, tj. vezano uz konkretnu egzistenciju, uvjetovano i relativno. Shodno tome, ideologija izražava* totalnu svijest* neke epohe ili grupe. U ovom slučaju za prevlast su se borili znanstvena zajednica društveno-humanističkih znanosti i znanstveno-politička zajednica povezana sa desnima, odnosno republikancima. Znanstvena zajednica društveno-humanističkih znanosti je u SAD-u pokušala pronaći i oblikovati prema svim grupama ljudi, zajednicama i manjinama prihvatljive nazive i koncepte te načine ophođenja u svakodnevnoj profesionalnoj i službenoj komunikaciji. Shodno tome, ideologija je sustav mišljenja usmjeren zaštiti poretka, ali iz sebe same ona stvara utopiju kao trancendiranje tog okvira te tako prema Mannheimu (1987.), utopija može biti idejna osnova za revoluciju, koja ruši zatečeni poredak.

Zbog toga su se američki politički konzervativci predvođeni svjetonazorskim istomišljenicima na znanstvenoj/ akademskoj razini aktivirali te ušli u borbu oko koncepta PC sa željom da zadrže konzervativne i temeljne vrijednosti američke kulture i njenog naroda. Krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća broj lijevih intelektualaca, većinom onih iz humanističkih znanosti koji su prigrlili postmodernizam i/ili radikalni feminizam, pronašao je u političkoj korektnosti novi oblik borbe protiv diskriminacije (Kulenović, 2010: 39.). Pod intelektualizmom razumijevamo jedan način mišljenja koji ili uopće ne vidi voljni, interesni i osjećajni, ideološki element u životu i mišljenju, ili ga tako tretira kao da je taj element istovjetan sa intelektom i da ga um bez muke može savladati. (Mannheim. 1978: 120.).

Koncept PC smjerao je zamijeniti obezvrjeđujuće nazive onima koji bi trebali imati pozitivnu ili barem neutralnu vrijednosnu konotaciju. Protivnici PC polazili su od referencijalnog, odnosno nominalističkog shvaćanja govora, kod kojeg je govor samo sredstvo-označavanje putem imenovanja, dok se sam koncept promišljao na način da je podržavao konstruktivističku koncepciju govora (Mesić, 2006: 394.). Tako shvaćajući jezik nije ontološkim rezom otkinut od stvarnosti, već …je aktivan čimbenik u spoznaji stvarnosti jer osigurava pojmovne alate bez kojih stvarnost, posebno društvena, ne bi ni bila shvatljiva niti bi se mogla identificirati (Mesić, 2006: 394.), dok …Govor ne samo da bilježi nejednakosti, nego i pridonosi njihovu stvaranju, oblikujući percepciju koje neko društvo ima o sebi i skupinama koje ga čine. (Knežević, 2010:36.). Stoga, slijedeći logiku konstruktivističke koncepcije govora kako bi iskorijenili diskriminaciju bilo koje ugrožene skupine ili zajednice ljudi trebamo iskorijeniti jezične kodove koji takvu diskriminaciju održavaju. Važno istaknuti još jedan aspekt nastajanja koncepta PC, a to je podbačaj liberalnog pokreta u SAD-u koji je preusmjerio … zahtjeve za dokidanje diskriminacije sa sudova i iz neefikasnih i tromih vladinih agencija u sferu javnog diskursa, gdje je …projekt političke korektnosti trebao biti upravo taj novi oblik borbe. (Kulenović, 2010: 39.). Ipak, poprilična količina ljudi bi se složila ako bi PC opisali kao Represivnu agendu koju na sveučilišnim kampusima nameću ljevičarski liberali, ponajprije istaknuti profesori u trajnom statusu (Feldstein, 1997:3).. Naravno okidači u riječima agenda ili nameću ljevičari bi nam odmah otkrili da smo zauzeli vrijednosni sud koji je razvila desnica prikazujući PC kao ljevičarsku ideološku zavjeru i subverzivnu politiku s ciljem zatiranja slobode mišljenja (Mesić, 2006: 373.). Ipak, zanimljivo je pitanje zašto ljudi nisu sigurni što bi koncept PC predstavljao ili što je to uopće? Thiboddaux ističe dva razloga: prvi je taj da se sam termin previše koristio da se zamaglilo njegovo značenje, a drugi je da su njegovi pristaše počeli koristiti manje stigmatizirane termine poput multikulturalizma (Mesić, 2006: 377.).

Lijeva i Desna pozicija i kulturni rat za duše američke nacije

Nadalje, opisujući modus operandi I lijevih i desnih mogli bi sukob oko koncepta PC vrlo jednostavno usporediti sa javno-političkim diskursom o vrijednosnim sudovima u Lijepoj Našoj. To bi bilo kao da uzmemo masni papir i na njemu nacrtamo čovječuljka kojeg ćemo potom precrtati na novi papir – taj čovječuljak ne bi bio identičan, ali bi sličnosti bile očigledne baš kao u slučaju dvaju prije navedenih diskursa ili sukoba. Da potkrijepim svoju posljednju rečenicu u nastavku ću predstaviti modus operandi desnih i lijevih. Prvo polje borbe bilo je sveučilište.

Modus operandi neokonzervativaca je u ovom slučaju fokusiranje na najradikalnije iskaze zastupnika političke korektnosti i najnesretnije primjere. U diskursu je isticanje takvih primjera kritizirano sa neokonzervativnog stajališta na način da se isticalo njihovo proobiteljsko, proživotno stajalište, deklariranje za slobodu govora, isticanje stajališta protiv viktimizacije manjina ili grupa ljudi i stvaranje jednog ahistorijskog koncepta u kojem bi sve to imalo smisla. Prema tom stajalištu Pokret političke korektnosti je politizirao cjelokupno, a ne samo sveučilišno obrazovanje, smjerajući dekonstrukciji Zapadne, židovsko-kršćanske civilizacije općenito i euro-američke kulture posebno, denuncirajući ju kao rasističku, seksističku, homofobičnu i ugnjetavačku (Thiboddaux, 1994. u: Mesić, 2006:). Zapravo, konzervativni kritičari su tvorce koncepta PC proglasili policijom mišljenja koja provodi orvelijansku vladavinu netolerancije i masovno krši slobodu govora u visokom obrazovanju, fokusirajući se na Prvi Amandman američkog Ustava. Tadašnji zagovornici PC su na sveučilišta počeli uvoditi kodekse ponašanja, od kojih su mnogi potom proglašeni neustavnim i ukinuti. Anderson shodno tome kritizira obrazovni sustav, pogotovo sveučilišni sustav i profesore u trajnom zvanju. Njegovi prijedlozi su: a) zaustavljanje patvorenih istraživanja i pisanja; b) uskrata stalnog profesorskog statusa; c) zabrana studentske nastave; d) zabrana političke diskriminacije konzervativaca; e) iskorjenjivanje institucionalne korupcije. Anderson to potkrepljuje ističući da: Nema odgovornosti za kvalitetu nastave; profesionalna etika se potpuno zanemaruje; a profesori su teroristički i lažljivi pankeri (Mesić, 2006: ). Dalje kritiziraju akademska istraživanja prozivajući ih prevarom, nimalo vrijednima ili glupostima, te se posebno fokusiraju na humanističke znanosti za koje smatraju da su previše specijalizirane i nepotrebno nejasne te da su se …odrekle bezinteresnog znanja da bi podržavale politizirane obrazovne agende (Kimball, 1991. u: Mesić, 2006: 376.-377.), te koristile djela sumnjive intelektualne kvalitete i relevantnosti. Općenita kritika ide prema navodnoj neobjektivnosti, vrijednosnoj orijentiranosti ili naklonjenosti akademskog prostora i znanja, a se to zaokružuje Sykesovim terminom Junkthink ili DSouzinom (1991:40; 48-9) kritikom prema sofisticiranoj interpretacijskoj industriji ističući da …Samo pravilna transmisija, uz pravilnu recepciju može spasiti krajnju dekadenciju pedagogije. Na to se nadovezuje Will, prema kojem su radikalni ljevičari proizveli političku agendu viktimologije, podržavajući proliferaciju grupa koje njeguju jadanje i zahtijevaju potpore. Prema ovom mišljenju, dakle, žene, afroamerikanci, latinoamerikanci, homoseksualni, lezbijke, ponajprije same sebe percipiraju žrtvama, narcisistički odbijajući svaku odgovornost za vlastitu sudbinu-kvazižrtve (Mesić, 2006: 390.). Pretposljednja taktika desnih kritičara jest etiketiranje za antikršćansku zadrtost svake kritike ili oporbe. U istom tom duhu i u istu svrhu koriste termine kao što su antikršćanske i antiobiteljske predrasude, ljudi vjere, proobiteljska, proživotna strana, dok oni na lijevom političkom spektru pokušavaju re-brendirati svoje protuživotno stajalište (ako nisu pro-life, onda bi trebali biti anti-life ili pro-death) na način da se u političkoj raspravi oko prava na pobačaj, koje je konstantno i jako aktualno pitanje zadnjih desetljeća, predstavljaju kao oni koji zagovaraju pravo na izbor (pro-choice). No ipak, ona najbitnija pretpostavka uspjeha desničarske kampanje protiv koncepta PC je stvaranje ahistorijski konstruiranog političkog prostora unutar kojeg je prošlost i sjećanje na nju izbrisano, te se zbog toga politički aktualni trenutak tretira kao da je u vakuumu ili u nekom beskontekstnom prostoru, odvojen od realnosti i društva. U takvom kontekstu onda može izgledati da neke grupe, temeljem svoga roda, rase ili etniciteta traže posebna ili ekstra prava, a nudi im se da budu jednake s ostalima (Mesić, 2006:386).

No ipak, iznimno bi zanimljivo bilo pogledati socijalni profil autora koji su kritizirali koncept političke korektnosti sa neokonzervativnog stajališta. Autori koji su ovdje citirani i koji su utjecali na ideološko nadmetanje oko koncepta PC su većinom povezani sa republikancima u SAD-u, te je dio njih bio i dio savjetničkog tima američkog republikanskog predsjednika Ronalda Reagana. Prvi od autora Charles J. Sykes viši je znanstveni suradnik na Wisconsin Policy Research Instituteu i voditelj talk-showa na WTMJ radiju u Milwaukeeju u saveznoj državi Wisconsin, te gost predavač na Hoover Institutionu na Stanford Universityju. Nadalje, Martin Anderson po struci ekonomist, bio je suradnik u kampanji Richarda Nixona za mjesto predsjednika SAD-a te dugogodišnji suradnik za ekonomska pitanja u Bijeloj kući tadašnjeg, također iz republikanskih redova izabranog predsjednika SAD-a Ronalda Reagana. Nakon toga radio je kao viši znanstveni suradnik, kao i Sykes, u Hoover Institutionu na Stanford Universityju. Zatim, David Glenn Thibbodaux, po struci profesor engleskog jezika na University of Luisiana at Lafayete, bio je republikanski kandidat za Predstavnički dom, Donji dom američkog Kongresa. Roger Kimball, završio je filozofiju i grčki jezik te je kritičar za umjetnost i društveni komentator. Radi u odborima Think Tank nevladinih organizacija Manhattan Institute for Policy Research, te u odboru Transaction Publishersa koji mahom objavljuje radove s područja društvenih znanosti. No ipak, najistaknutiji od svih (u negativnom smislu) je Dinesh DSouza – politički konzervativaci i aktivist, autor i filmaš. Isti je povezan sa mnoštvom konzervativnih organizacija i publikacija poput American Enterprise Institutiona, Heritage Foundationationa, Hoover Institutiona te je bio i predsjednik King's Collegea – kršćanske škole u New Yorku te je dao otkaz nakon što je uhvaćen u aferi sa nekom djevojkom prije nego što se rastavio. 2012. godine je osuđen za ilegalnu političku donaciju republikanskoj kandidatkinji Wendy Long u izborima za Senat. No prije toga bio je dvije godine savjetnik predsjednika Ronalda Reagana, a kasnije je još poznat po filmovima i komantarima koji su nastrojeni protiv političkih oponenata u SAD-u. Ma koliko god se trudili nikako ne možemo ni približiti, a kamoli istaknuti iste karakteristike prije spomenutih autora sa jedinima koji se idealu objektivne spoznaje mogu donekle približiti po Mannheimu (1987.) – slobodno lebdećim intelektualcima - koji se striktno suzdržavaju od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja.

S druge strane ljevičarski M.O. kad se susretnu s kritikom PC (Kimball, 2003/4. u: Mesić, 2006.) je ili da je to desničarska ideološka konstrukcija ili da je politička korektnost bezopasna, ponekad nespretna u nastojanjima da se poštuje integritet posebno ranjivih ljudi i grupa. Shodno tome postoje dvije lijeve pozicije: a) ona koja negira postojanje problema PC te postoje , b) zagovornici multikulturalizma koji su suglasni s osnovnim idejama poštovanja različitosti, ali pokazuju otklon od radikalističkih zastranjivanja označenih PC (Mesić, 2006.) – oni koji su koncept političke korektnosti koji je zamagljen kao termin zbog pretjeranog korištenja počeli promovirati kroz multikulturalizam. Oni su kritizirali koncept PC kao preekstremni, teško primjenjiv i pravno sumnjiv koncept djelomično se slažući sa kritikom neokonzervativaca vezanom uz Prvi amandman američkog ustava. Nadalje, u želji da se etablirani kanon u akademskim i umjetničkim krugovima koji je dominantno onaj mrtvih bijelih muškaraca proširi sa nekom drugom perspektivom doveo je do toga da su …Studenti humanističkih studija stjecali primaran uvid u klasike kroz prizmu postmoderne ili postkolonijalne kritike, a sve su manje čitali sama klasična dijela (Kulenović, 2010: 40.), što je desni dio spektra u ovom nadmudrivanju iskoristio za eventualno jedinu valjanu i racionalnu kritiku. Ta se agenda poklopila s agendom povijesnog revizionizma kojom se željelo upozoriti da povijest američke republike i zapadne civilizacije općenito nije samo priča o napretku razuma, demokracije, slobode i jednakosti, nego i povijest kolonijalnog izrabljivanja, ropstva, podređenosti žena, antisemitizma, vjerske netolerancije i nasilničke ksenofobije (Kulenović, 2010: 40.), te je rezultirala otvaranjem afroameričkih, ženskih/rodnih i postkolonijalnih studija na brojnim američkim sveučilištima kao pokušaj aktivnog djelovanja i promišljanja specifičnih povijesnih konteksta i stvaranja drugih perspektiva. Posredstvom toga u znanstvenu zajednicu društveno-humanističkih znanosti ulazi velik broj manjina, žena, afroamerikanaca i ostalih deprivilegiranih skupina. Analizirajući njihov socijalni profil, a i status, oni odudaraju od modela Think Tank etabliranih i politički povezanih znanstvenika, te su bliži Mannheimovom idealu slobodnomislećeg intelektualca. Zatim dotičući se koncepta PC vezanog za konstruktivističku koncepciju govora prema Brennan dolazimo do dva pitanja. Prvo je ono o PC kodovima koji bi zapravo trebali predstavljati kodove govora s kojima se mnogi ne slažu. Naime, pokret PC smjera zamijeniti obezvrjeđujuće nazive onima koji bi trebali imati pozitivnu ili barem neutralnu vrijednosnu konotaciju, što je realno jako teško provedivo i idejno u najmanju ruku sumnjivo. Drugo pitanje se tiče toga da desnica koristi izokrenuti koncept PC za obnovu rasizma i seksizma služeći se psihološkom konstrukcijom projekcije. U biti, projekcija znači poricanje nečega u sebi što doista činiš, imaš ili tako osjećaš – i projektiranje te stvari u nekog drugog (Mesić, 2006:386.). Drugim riječima, stvarajući animozitet prema nespretnom konceptu PC, neokonzervativci potiču prije ustrojeni rasistički, seksistički, homofobni diskurs u konzervativnom američkom društvu. Iz toga proizlazi da Desnica projektira svoje autoritarne i antidemokratske tendencije na centar i Ljevicu (Feldstein, 1997.).

Što se pravnog aspekta tiče, koncept PC možemo povezati sa sveučilišnim kodeksima, konceptom zločina iz mržnje te konceptom seksualnog uznemiravanja. Sveučilišni kodeksi su bili prvo pravno polje koje je bilo pod utjecajem promjena pod povećalom, no bilo je regulirano od strane desničara tužbama te ih je dosta ukinuto ili revidirano jer su proglašeni neustavnima zbog već prije spomenutog Prvog amandmana Ustava Sjedinjenih Američkih Država. Međutim koncept zločina iz mržnje je uveden u kodekse mnogih sveučilišta te kao zakon u 27 saveznih država u SAD-u do kraja 1992. godine. Prema tom zakonu kriminalni čin se smatra težim ukoliko bi se moglo dokazati da je napravljen iz mržnje zbog pripadnosti oštećenog/žrtve nekoj manjinskoj zajednici ili deprivilegiranoj društvenog grupi. S druge strane, koncept seksualnog uznemiravanja iako opravdana i dobra zamisao, pravno može biti problematičan te je interpretacijski iznimno nejasan. Nacionalna organizacija žena u SAD-u je dala mišljenje prema kojem se pod seksualno uznemiravanje može shvatiti ponašanje muškarca koje je neugodno ili mu se može prigovoriti. Praktički, dakle, svaki čin ophođenja, koji se nekoj ženi ne dopada, može se podvesti pod (seksualno) uznemiravanje ili seksizam (Mesić,2006: 383.). Zakoni o seksualnom uznemiravanju polaze od retrogradne vizije žene prema Schmidt, s čime se ne slažu feministkinje.

Ipak na javnom polju borbe gdje se vodio kulturni rat za duše američke nacije između progresivne ljevice i konzervativne desnice zbog temeljnih moralnih i kulturnih vrijednosti (Kulenović, 2010: 39.), koncept govora mržnje lingvistički redefiniran kao borbeni govor nije uspio biti izuzet iz Prvog amandmana američkog Ustava. U svjetlu politički korektnog govora u javnom diskursu na plodno tlo je, kao alternativa, palo javno prozivanje prijestupnika prema konceptu PC. Kako je opsjednutost politički korektnim govorom rasla, a posljedice takva prozivanja mogle su završiti i gubitkom radnog mjesta, sama je ta politika došla na zao glas (Kulenović, 2010: 39.). Od politike kao nauke može se zahtijevati samo to da ona stvarnost promatra očima čovjeka koji djeluje i da tog čovjeka pouči da svoga protivnika razumije na osnovu najneposrednijeg centra njegove aktivnosti i na osnovu njegovog položaja u historijsko-društvenom prostoru. (Mannheim, 1987.). Stoga, zaokružimo li argumenti protiv koncepta PC bi bili racionalni kad ne bi postojalo povijesnog konteksta, a koncept PC bi u potpunosti zaživio i bio prihvaćen da je iskonstruiran bolje i proveden u društvenom kontekstu.

Zaključak

Realno i sa vremenskim odmakom gledano koncept je zaživio uz popriličnu količinu kontroverze i polemike te je još dan danas poprilično nezgodan za provedbu iako je hvale vrijedna ideja. Desnu kritiku koncepta PC je karakteriziralo deklariranje za slobodu govora i obrana Prvog amandmana američkog Ustava, isticanje stajališta protiv viktimizacije manjina ili grupa ljudi i stvaranje jednog ahistorijskog koncepta u kojem bi sve to imalo smisla, te kritiziranje sveučilišta, njihovih programa i neobjektivnosti istog i prozivanje sveučilišnih profesora u trajnom zvanju. S druge strane pri nastanku koncepta PC filozofske korijene ideje političke korektnosti treba tražiti u lingvističkome obratu. Pravno gledano ljevica je uvela koncepte zločina iz mržnje i seksualnog uznemiravanja, provela je agendu povijesnog revizionizma te je u javnom prostoru počela provoditi javno prozivanje zbog čega je politički korektan govor na neki način u javnom i posebno političkom diskursu postao donekle društvena norma, no protivljenje takvom načinu govora ipak još uvijek ima svoje pobornike na desnom političkom spektru. No bez obzira na to, Feldstein (1997.) zaključuje da su: …Mnoge gluposti i besmislice učinjene u ime kulturnih razlika ili osjetljivosti spram drugih, a neke od njih su autoritarne i nedemokratske. No, bez obriza na to, iako se slažem s prethodnom tvrdnjom, ideologija političke korektnosti se nastavlja pod drugim imenom i u krilu drugog koncepta – multikulturalizma. Promatrajući sa pozicije sociologije koncept političke korektnosti trebalo je bolje razraditi prilikom uvođenja, sagledati društveni i pravni kontekst i promisliti o uporabi istog u diskursu. Neobraćanje pozornosti na gluposti i autoritarizam u našoj sredini samo je davanje lošeg imena dobroj strani (Mesić,2006:392).Prvi put u američkoj povijesti, sa žaljenjem je zaključio novinar i pisac Christopher Hitchens, oni koji se bore za zaštitu prava, bore se i za ograničavanje slobode govora (Kulenović, 2010: 40.).* Promišljajući PC …Neki politički korektni nazivi su u najboljem slučaju smiješni, premda njihovi zagovornici uopće ne pokazuju smisao za humor, smatrajući pitanje naziva suviše ozbiljnim i političkim(Mesić, 2006: 381.). *Posljednji čavao na lijes političke korektnosti kao progresivnoga političkog projekta nisu zabili njezini konzervativni protivnici u kulturnom ratu, nego liberalni satiričari (Kulenović, 2010:40.).

Literatura

  1. Feldstein, R. (1997.) Political Correctness: A Response from the Cultural Left, University of Minnesota Press
  2. Mannheim, K. (1987.) Ideologija i utopija, Nolit - Beograd
  3. Mesić, M. (2005.) Kontroverzije oko “političke korektnosti”, u: Revija za sociologiju, Vol.36. No 3–4: 171–185
  4. Mesić, M. (2006.) Multikulturalizam, Školska knjiga – Zagreb
  5. Knežević, R. (2010.) Politička korektnost: povijest i značenje pojma, u: Političke analize, Vol.1 No.4, Prosinac 2010.
  6. Kulenović, E. (2010.) Politička korektnost: smrt mentalne tiranije, u: Političke analize, Vol.1 No.4, Prosinac 2010.


Tagovi: pc politička korektnost

Istaknuto

„Sveta satira“ kao preduvjet za nadilaženje postojeće plastike

U članku kratkim crtama prezentiramo odsjek Chill, uz naglasak na plemenitoj satiri i suludosti manije birokracije koja je boloniziranjem zasula studentski svijet.

PSIHOZIJ

PSIHOZIJ predstavlja najveći kongres studenata psihologije u regiji, a sudjelovanje na njemu nudi priliku pohađanja plenarnih predavanja inozemnih i domaćih stručnjaka, upoznavanja studenata s ostalih sveučilišta u Hrvatskoj i okolici, koji izlažu svoje znanstvene radove, te sudjelovanja u radionicama za usavršavanje specifičnih vještina.

Zašto narodnjak, a ne radije ništa

Narodnjak je jedno moguće vježbališta filozofskog uzduha, stoga nudim ovaj tekst ne bih li potaknuo još srdaca na bavljenje njegovim neistraženim dubinama. Istraživanja je moguće pratiti i na facebook stranici Filozofija turbo folka i narodne glazbe.

Tipični virovitički razgovori

Fragmenti svakodnevnog govora utječu na zor zbila više od bjelokosnih sistematika nigdje prisutnih filozofskih djela, a zasigurno su i zabavniji. U tom smislu donosim par živopisnih fragmenata zapisanih jedno prisluškujuće poslijepodne uz kavu.

Sukob koncepta nacionalizma i koncepta neprofitnih medija

Članak govori o razlogu zašto nacionalistička ideologija i koncept neprofitnih medija ne mogu biti u miroljubljivom odnosu kroz primjer ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije od strane bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kristijan Kralj: Tetovaže više nisu taboo

Intervju s Kristijanom Kraljom, zvijezdom zagorske tattoo scene.

Reportaža s Večernjakove ruže

Pogledajte kako je izgledala dodjela Večernjako ruže i afterparty kroz studentske oči.

Predstavljen novi studentski portal S-Misao

Izvještaj s jučerašnjeg predstavljanja vrlo ambicioznog studentskog portala koji se nada okupiti studente svih usmjerenja

ŠTO JE EUROPA? GDJE SU NJENE GRANICE, AKO IH UOPĆE IMA?

U ovom članku bavit ćemo se tematikom granica Europske unije, te temeljnim pitanjem možemo li europsku zajednicu nazvati modernim imperijem.

HRVOJE PRPIĆ: neoliberalni kapitalizam može stvoriti grčku utopiju - u budućnosti će se svi baviti filozofijom, sportom i umjetnosti

S poznatim poduzetnikom pričali smo o njegovim poslovnim početcima, Blockchain tehnologiji, kriptotržišnom potencijalu, odnosu države prema poduzetništvu i o tehnološkoj budućnosti

Djevojčica s mnogim očima

-

Helena Popović: važno je sudjelovanje studenata oko širih društvenih pitanja

Sa profesoricom Popović smo pričali o značaju neprofitnih medija, studentskom potencijalu i aktivizmu te o trenutnom stanju medija u Hrvatskoj.

Istanbulska kao novo bojište hrvatske javnosti: plodno tlo za nove podjele na „mi“ i „oni“

U jeku žustrih polemika oko moguće ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, razmatramo utječu li i koliko ovakve rasprave na potencijalno stvaranje ili povećavanje prema mnogima već postojećeg „ideološkog jaza“ među hrvatskom javnošću.

Osvrt na predstavu Alisa u Zemlji čudesa, ZKM

Alisa u Zemlji čudesa je djelo koje se može iščitati na brojne načine a pitanja koja problematizira mogu zainteresirati ljude svih dobnih skupina. Kako takvu predstavu dakle uspješno postaviti?

ZEZ Festival

Festival eksperimentalne glazbe

Ringišpilom revolucije

Analiza Marxove "11. teze o Feuerbachu" i aplikativnost iste u kontekstu suvremene društvene situacije.

PITAJ ANDRIJU: studentski portal o zdravlju

Projekt „Pitaj Andriju!“ predstavlja prvi javnozdravstveni portal namijenjen studentima u Republici Hrvatskoj i njihovom zdravlju

Iskustvo zlata vrijedi 2018. - praksa za studente sa slabijim materijalnim statusom i invaliditetom

Organizatori ističu da je više studenata, nakon odrađene prakse, dobilo i stalan posao u istoj tvrtki!

Camus, *"Mit o Sizifu"* - kako smisleno živjeti (interpretacija djela)

On prezire smrt i voli život. Svaki puta kad se vraća po kamen, Sizif je nadmoćniji od svoje sudbine, dominantan je i snažniji od stijene. Apsurdna pobjeda je sam čin guranja kamena

Shvaćanje pravednosti i politike razlike u djelu Iris Marion Young

Sam esej zamišljen je kao struktura od pet relevantna dijela (bez zaključnog i uvodnog dijela). Prikazati ću teme obrađene u prvih pet poglavlja knjige, uz kratak komentar sadržan u zaključku.

Geopolitička analiza Narodne Republike Bangladeš

Uzevši u obzir događanja unatrag nekoliko godina, vidljivo je kako prostorom Južne Azije dominiraju dvije države, Indija i Pakistan. Između njih nalazi se omanja država Bangladeš, a geografskom, povijesnom i političkom analizom pokušat ću dati uvid u samu važnost države za regiju.

INTERVJU; Sead Alić: Medij je u današnje vrijeme sustav zaglupljivanja

Razgovor sa Seadom Alićem na temu filozofije medija, studentskih medija te medija per se.

Popularno

„Sveta satira“ kao preduvjet za nadilaženje postojeće plastike

U članku kratkim crtama prezentiramo odsjek Chill, uz naglasak na plemenitoj satiri i suludosti manije birokracije koja je boloniziranjem zasula studentski svijet.

Zašto narodnjak, a ne radije ništa

Narodnjak je jedno moguće vježbališta filozofskog uzduha, stoga nudim ovaj tekst ne bih li potaknuo još srdaca na bavljenje njegovim neistraženim dubinama. Istraživanja je moguće pratiti i na facebook stranici Filozofija turbo folka i narodne glazbe.

Tipični virovitički razgovori

Fragmenti svakodnevnog govora utječu na zor zbila više od bjelokosnih sistematika nigdje prisutnih filozofskih djela, a zasigurno su i zabavniji. U tom smislu donosim par živopisnih fragmenata zapisanih jedno prisluškujuće poslijepodne uz kavu.

Sukob koncepta nacionalizma i koncepta neprofitnih medija

Članak govori o razlogu zašto nacionalistička ideologija i koncept neprofitnih medija ne mogu biti u miroljubljivom odnosu kroz primjer ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije od strane bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kristijan Kralj: Tetovaže više nisu taboo

Intervju s Kristijanom Kraljom, zvijezdom zagorske tattoo scene.

Reportaža s Večernjakove ruže

Pogledajte kako je izgledala dodjela Večernjako ruže i afterparty kroz studentske oči.

Predstavljen novi studentski portal S-Misao

Izvještaj s jučerašnjeg predstavljanja vrlo ambicioznog studentskog portala koji se nada okupiti studente svih usmjerenja

HRVOJE PRPIĆ: neoliberalni kapitalizam može stvoriti grčku utopiju - u budućnosti će se svi baviti filozofijom, sportom i umjetnosti

S poznatim poduzetnikom pričali smo o njegovim poslovnim početcima, Blockchain tehnologiji, kriptotržišnom potencijalu, odnosu države prema poduzetništvu i o tehnološkoj budućnosti

Djevojčica s mnogim očima

-

Helena Popović: važno je sudjelovanje studenata oko širih društvenih pitanja

Sa profesoricom Popović smo pričali o značaju neprofitnih medija, studentskom potencijalu i aktivizmu te o trenutnom stanju medija u Hrvatskoj.

Istanbulska kao novo bojište hrvatske javnosti: plodno tlo za nove podjele na „mi“ i „oni“

U jeku žustrih polemika oko moguće ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, razmatramo utječu li i koliko ovakve rasprave na potencijalno stvaranje ili povećavanje prema mnogima već postojećeg „ideološkog jaza“ među hrvatskom javnošću.

Osvrt na predstavu Alisa u Zemlji čudesa, ZKM

Alisa u Zemlji čudesa je djelo koje se može iščitati na brojne načine a pitanja koja problematizira mogu zainteresirati ljude svih dobnih skupina. Kako takvu predstavu dakle uspješno postaviti?

Intervju za posao

Pronalazak posla je zahtjevna aktivnost, ali puno lakša ako razumijete logiku ključne faze zapošljavanja, a to je baš intervju za posao.

Imate novi zahtjev za prijateljstvom: SEBE

Predavanje vezano uz osobni razvoj

Ringišpilom revolucije

Analiza Marxove "11. teze o Feuerbachu" i aplikativnost iste u kontekstu suvremene društvene situacije.

Iskustvo zlata vrijedi 2018. - praksa za studente sa slabijim materijalnim statusom i invaliditetom

Organizatori ističu da je više studenata, nakon odrađene prakse, dobilo i stalan posao u istoj tvrtki!

Camus, *"Mit o Sizifu"* - kako smisleno živjeti (interpretacija djela)

On prezire smrt i voli život. Svaki puta kad se vraća po kamen, Sizif je nadmoćniji od svoje sudbine, dominantan je i snažniji od stijene. Apsurdna pobjeda je sam čin guranja kamena

Geopolitička analiza Narodne Republike Bangladeš

Uzevši u obzir događanja unatrag nekoliko godina, vidljivo je kako prostorom Južne Azije dominiraju dvije države, Indija i Pakistan. Između njih nalazi se omanja država Bangladeš, a geografskom, povijesnom i političkom analizom pokušat ću dati uvid u samu važnost države za regiju.

INTERVJU; Sead Alić: Medij je u današnje vrijeme sustav zaglupljivanja

Razgovor sa Seadom Alićem na temu filozofije medija, studentskih medija te medija per se.