Potrebe

27 Apr 2020 - 1 minuta za čitanje

Podijela potreba

Poznata Maslowljeva ljestvica potreba dijeli potrebe na potrebe nedostatka:

• Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) – To su najvažnije, najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma. Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati. To su: potreba za hranom, vodom, kisikom, spavanjem (sanjanjem), potreba za seksualnošću (opstanak vrste), zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem
• Potreba za sigurnošću – temeljna psihološka potreba. To je potreba za stalnošću, redom, poretkom, strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti

Kad su zadovoljene ove prve dvije potrebe, onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba:

• Potreba za pripadanjem i ljubavlju – Privrženost, odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima.
• Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem – traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava. Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego što jest. Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu.
• Potreba za samoostvarenjem – Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati. Mi smo bića koja smo uvijek u nastajanju. Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete, potencijalnosti i talente. Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca, a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka.
• Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) – Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivača.
• Princip homeostaze je princip po kome je najvažnja ravnoteža između potreba. Nju čine 4 momenta: potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. To je takozvani motivacijski ciklus. Cijeli životni ciklus se sastoji od stalnog narušavanja i uspostavljanja ove ravnoteže.

Bitne karakteristike samoostvarenih ljudi:

• Učinkovito opažanje stvarnosti
• Prihvaćanje sebe, drugih ljudi i prirode
• Spontanost, jednostavnost, skromnost
• Usmjerenost na probleme
• Potreba za samoćom i privatnošću
• Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo
• Stalna svježina zamjećivanja
• Vrhunski-oceanski osjećaji
• Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu
• Duboke veze s malim brojem pojedinaca.
• Sklonost demokraciji
• Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva
• Smisao za filozofski humor
• Stvaralaštvo
• Odolijevanje kulturi

Kako prepoznati osnovnu potrebu biti prihvaćen?

Što je osobna potreba, kako je prepoznati, kako je zadovoljiti, kako iskomunicirati osobnu potrebu prema svojim bližnjim?

Sva su to pitanja koja nas upravljaju. Motivacija je stanje u kojem smo iznutra pobuđeni nekim potrebama, porivima, željama ili motivima na određeno ponašanje usmjereno prema postizanju nekog cilja (Petz, 2005.). Po prirodi, čovjek je motiviran životom na način da zadovoljava svoje potrebe. Jedna od najvećih potreba je da smo prihvaćeni, voljeni, uvaženi, poštovani, da nas se cijeni baš takvi kakvi jesmo sa svojim vrlinama i nedostacima. Međutim da bi dozvolili drugima da nas vole, prvo moramo zavoljeti sebe, prihvatiti sebe, upoznati sebe, znati tko smo, i kako reagiramo u određenoj situaciji, koji je naš karakter, znati kako komunciramo i kako nas drugi doživljavanju. Više o Tko sam ja pročitajte ovdje.

Potreba da smo prihvaćeni onakavi kakvi jesmo nam je uvjet da bi se osjećali sigurno u odnosu. Taj osjećaj sigurnosti nam daje temelj kako bi i dalje bili autentični, i razvijali sebe, kako se kaže: "kako bi ozdravili u razgovoru". I to je ona atmosfera u kojoj možemo dati svoj osobni maksimum. Međutim kako smo jedinstveni i neponovljivi kako mi tako i naši bližnji, mi se razlikujemo. I ne možemo očekivati od bližnjih da nas uvijek i u svakoj situaciji prihvaćaju kakvi jesmo i daju nam za pravo da bude "sve po našem". Zašto? Zato što svatko ima pravo na svoje dostojanstvo, na svoju slobodu i poštovanje. Tako i mi u svojoj ulozi imamo potrebu da budemo prihvaćeni, ali isto tako trebamo i svom bližnjem u odnosu dati uvjete i stvoriti atmosferu kako bi i bližnji zadovoljio potrebu za prihvaćanjem te ga prihvatiti. Na taj način jedan dio vremena bližnji daje nama vrijeme kako bi mi stvorili uvjete te se izrazili i zadovoljili potrebu za prihvaćanjem. I obrnuto, mi svom bližnjemu dajemo vrijeme kako bi stvorio uvjete da zadovolji potrebu za prihvaćanjem. To je odnos, međusobno davanje i poštivanje kako bi taj odnos rastao. Ovo ulaganje u odnos ima višestruku korist. Prva korist je što u tom trenutku se osjećamo prihvaćeni i daje nam ohrabrenje i zadovoljstvo što nam daje motiviranost i polet. Druga korsit je što taj osjećaj nosimo do sljedećeg susreta koji nam daje nadu. Treća korist je što imamo potrebu dijeliti motiviranost s drugim bližnjim osobama. Na taj način krug dobra se širi.

U suprotnom, ako nismo prihvaćeni u okruženju u kojem jesmo, postavljamo se u obranu i imamo potrebu za sigurnošću i zaštitom. Na ovaj način aktivirmo naše obrambene mehanizme te se štitimo a svoju autentičnost sputavamo. Na taj način to nije zdravo okruženje za nas. Naravno da će biti dosta takvih situacija i okolnosti gdje se moramo snalaziti, ali za naš osobni razvoj jako je potrebno biti okružen dio dana i tjedna sa ljudima od kojih smo prihvaćeni kako bi mi bili svoji i na taj način razvijali se.

Sada, kada znamo tko smo, i kada znamo u kojem dijelu nas samih trebamo zadovoljiti potrebu za prihvaćanjem i kada znamo u kojem odnosu i s kojim bližnjim očekujemo prihvaćenost, tada nam ostaje izabrati koliko vremena nam treba za prihvaćenost, ipak staviti se u vremenske granice kako ne bi drugoga preopteretili i kako bi očuvali za nas važan odnos.

Isto tako, važno je da mi sami sebe prihvatimo, jednostavno kada se upoznamo takvi smo, se i prihvatimo. To nam je ključan moment, koliko sebe u određenim situacijam prihvaćamo. Teško je očekivati od drugih da nas prihvate, a sami sebe još nismo prihvatili. Jednostavno zavoliti sebe i biti sa sobom u miru u svakoj situaciji. Imati dostojanstvo sebe kao osobe, samo zato što postojimo. Reći sebe: "Pa u redu je što sam takav, baš kakav jesam." I ovdje je važno ne dozvoliti da negativna mišljenja drugih o nama ne djeluju negativno, jednostavno ih odbaciti i biti dostojan sebe, zavoliti sebe. Ako dobijemo od bližnjih ili od osobe od povjerenja zdravu kritiku koja je na mjestu opravdana, o njoj se dobro zapitati koliko je važeća za mene.

Ne možemo očekivati da ćemo biti prihvaćeni od svih ljudi s kojima smo okruženi, ali zato bi nam trebalo stati da budemo prihvaćeni od osoba od povjerenja. To su osobe u našem životu koje imaju za nas vrijednost, važni su nam, važni su nam njihovi stavovi, kritike, način razmišljanja, oni bi nam mogli biti uzor, model. To su osobe koje su u našim životima zauzeli visoko mjesto poštovanja. Možda smo ih upoznali čitajući knjige, ili smo radili s njima, upoznali kroz medije ili su nam bili profesori, treneri, psihoterapeuti, svećenici. To su osobe od autoriteta. Ako ih trenutno nemamo ne znači da ih ne možemo naći neovisno u kojim smo godinama. Zdrava potreba je naći osobu od povjerenja, zrelu osobu koja nam može biti autoritet, koju ćemo poslušati, koja nas može voditi. S takvom osobom od autoriteta razvijamo siguran odnos gdje možemo biti ono što jesmo s našim manama i vrlinama, gdje možemo učiti i što će nas takav odnos potaknuti i motivirati da ostvarimo osobne ciljeve usprskos svim nesvjesnim mehanizmima automatizma s kojima se vodimo. Ipak, isplati se donositi odluku izbora, učiniti novi korak k sebi i odraditi važne zadaće koje su samo nama dane. Ovaj izbor autoriteta je jako težak, i ne znači da ćemo iz prve naći takvu osobu koja će nam odgovarati, no dužnost nam je truditi se sve dok ne nađemo je kako bi mogli imati oslonac, pomoć za nastavak životnog puta.

Iz iznesene potrebe da budemo prihvaćeni proizlazi nekoliko aktivnosti na kojima trebamo razmišljati i/ili raditi:

• Čovjek je motiviran životom na način da zadovoljava svoje potrebe.
• Osoba ima potrebu biti prihvaćena onakva kakva jest bez trenutne potrebe za mijenjanjem kako bi se osjećala sigurno što je preduvjet za osobni rast.
• Osoba bi trebala i osobi od povjerenja omogućiti da bude prihvaćena u svrhu održavanja odnosa.
• Jako je korisno za osobu kada je prihvaćena od samog sebe.
• Ako osoba nema osobu od povjerenja može je potražiti kako bi imala autoritet, model.