Spoznaja Božje Riječi
Na poticaj mladomisnika vlč.Domagoja pri propovijedi 26. srpnja 2020.
Taj dan, Dan Gospodnji, 26.srpnja 2020. u školi gdje se služila sveta Misa bilo je čitanje rasprodajte sve kada nađete Kraljevstvo Nebesko, koje je kao najljepši biser, da bi s tim rasprodanim novcem mogli kupiti Kraljevstvo Nebesko, kupiti dragocijeni biser. U propovijedi me dotaklo kako treba rasprodati sve ono što se nalazi u našim srcima, što je nama najvrijednije a u stvarnosti nije najvrijednije. Odnosno prvo bi trebali tražiti i naći Kraljevstvo Nebesko te zatim sve ono što nije sveto u nama bi trebali rasprodati, i s tim činom kupiti, pristupiti i živjeti s Bogom.
Propovijed je bila jasna, duga, zanimljiva, kao na nekom dobrom koncertu uzdizale su mi se misli sve zanimljivije i srcu drage. Jednostavno me zaintrigiralo, te ostavljalo u meni nova detaljnija pitanja poput kako s ovim krenuti, kako to u praksu rasprodati sve ono što ne valja u mom srcu, kako rasprodati te nakon Mise sam porazgovarao sa vlč.Domagojem te mi je otvorio oči koje su bile slijepe. Isus je prvenstveno osoba, on je najjednostavnije biće, on mene i tebe voli i prihvaća mene i tebe sa svim mojim i tvojim slabostima baš takav kakav jesam, kakav jesi, i što je najvažnije on meni i tebe govori, svaki dan. Međutim, mi njegov glas ne čujemo jer je to najtiši glas u našem srcu kojeg treba slušati srcem, kojeg treba slušati u tišini, kojeg moraš slušati danima u svojoj sobi i čekati da ti progovori. A progovoriti će tek kad budeš istinski iskren potpuno u svemu i pred njim, ne pred drugima, samo pred njim, do detalja mu reći tko si, što ti je na srcu što imaš, što bi mogao rasprodati, i u tišini sobe tražiti njega za pomoć, postavljati svakodnevno u tišini pitanje: "Isuse, kako me ti vidiš?" i čekati u tišini odgovor. Ja sam koristio molitvu srcem gdje sam prolazio teške situacije od prethodnog dana, bio spreman sve ogoliti u sebi, cijeli se predati i istinski zavapiti "Kako me ti vidiš?". Bitno je moliti za sebe, da prvo radimo na sebi, a tek onda kada sebe izgratimo moliti za druge. No dok sebe ne razvijemo ne možemo kvalitetno moliti za druge. Bog želi prvo da se mi dovedemo u red, i nama govori što mi trebamo mijenjati, a druge nam ne spominje dok za njih ne dođe red.
I evo nakon tjedan dana, na Dan Gospodnji, danas 2. kolovoza 2020. mi dolazi odgovor, cjelokupan odgovor na osnovu sjemena koje je vlč.Domagoj posijao a ja stavio u svoje srce, te boravka u sobi rano ujutro ovih sedam dana jer sam donio odluku da ću mjesec i po rano ujutro se probuditi te 30 minuta posvetiti ovoj šutnji i slušanju kroz Isusovu molitvu srcem. Uz to sam svako jutro bio na svetoj Misi i prikazivao sebe kako bi počeo raditi na sebi, te naravno bio na sakramentu pomirenja. Hvala ti Isuse, što si živ, što si mi ovu veliku životnu mistiku kroz sakramente otkrio!
Iznosim redom citate iz Biblije preko koje mi je Isus govorio:
- nedjelja 26. srpnja: "Kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga" (Mt 13, 44-45).
- petak 31. srpnja: Nije vjernik dostojan Krista, ako prije ne ostavi oca, majku, ženu, i djecu i ako ne prigrli svoj križ.
- četvrtak 30. srpnja: "Kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace" (Mt 13, 47-48).
- nedjelja 19. srpnja: Kukolj raste sa žitom sve do žetve, gdje će se odijeliti kukolj od pšenice. "Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve." (Mt 13, 24-43)
- četvrtak 30. srpnja: Vjernik iznosi iz sebe i novo i staro, i ono novo što valja i ono što ne valja jer kontinuirano radi na sebi. "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro." (Mt 13, 52)
- subota 1. kolovoza: Herod je poslušao mladu kći Herodijadinu jer joj je dao srce i obećao joj sve što kaže da će učiniti za njegov rođendan. "Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: »Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade." (Mt 14, 6-9)
Obrazložiti ću što mi je to Gospodin govorio u jutarnjoj šutnji te što mi je najviše zazvonilo od ovih čitanja, obično bi me dirnula jedna kratka rečenica, te sam u opuštenosti nekoliko dana razmatrao te su mi se povezivale stvari. Idemo redom.
Vezano za prvo čitanje: Kad ti je u životu najbolje, kad doživiš ushićenje, kada ti srce zatitra i tu želiš ostati trajno kao da si kod svoje kuće. To je ono najvrijednije. Takvo je i Nebo, beskrajno lijepo, kvalitetno, sama ljubav i dobrota, toliko dobro da se moraš zasramiti kako si loše životne odluke donosio. Takvo ushićenje treba tražiti i to je onda Božji put za nas. Treba sve što nije u skladu s tim putem rasprodati. Ovdje se ne misli na materijalno, ni na ljude, već u istim okolnostima rasprodati iz svoga srca oholost, zavist, ovisnost, navezanost, strah, ljubomoru, mržnju, sebičnost, lijenost, neodgovornost, nestrpljivost, neslušanje, nesuosjećanje, i sve ono što nam priječi svetosti jer prljavštinu ne možemo nositi sa sobom u nebo, teška je, a i na zemlji je teška jer je nosimo sa sobom gdje god idemo. Tek onda kada rasprodamo nevaljalo iz srca možemo u srcu i mislima posvetiti se onome što jesmo, možemo živjeti ono što jesmo u potpunosti, u svetosti. Tada smo sposobni činiti dobro djelo, tada možemo učiniti novi korak, tada možemo ispuniti svoje vrijeme koje je vječno.
Vezano za drugo čitanje: Dolazilo mi je da je moja duša isključivo Božja, ničija druga, te da sam dosta do sada u životu davao srce i dušu nekim ljudima i trčao za njima slijepo gazeći svoje dostojanstvo, a nisam davao dušu Bogu koje je stvorena od njega i za njegovo srce. Ne postoji ni jedno srce koje će me razumijeti bolje od Božjeg. Bog mi je u sakramentu braka dao ženu, ali kao suputnicu, "nije dobro da čovjek bude sam, te napravi mu ženu", ne koja je veća od njega, već koja je ravnopravna, jednaka njemu samo je treba ljubiti. A najveća je zapovijed ljubi Gospodina svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim, a druga najveća zapovijed je ljubi svoga bližnjega kao samog sebe. Tu je bio moj pad, i neznanje, ne ljubiti svoga bližnjega kao Boga, već kao samoga sebe. Druge ljude ne uzveličati, već samo Boga, a svi smo mi braća i sestre, jednaki smo, jedinstveni i neponovljivi. Treba staviti stvari u svoj red, u strukturu, dati ljudima ono što ih pripada. Ne od ljudi stvarati nešto više kad nisu, tada se uzohole. Dati ljudima mjesto, staviti stvari na svoje mjesto gdje pripadaju. Ovdje sam donio odluku kako ću promijeniti svoje unutarnje i vanjske granice gdje ću ljudima dati mjesto, ono što ih pripada.
Vezano za treće i četvrto čitanje: Živim s ljudima oko sebe, kakvi jesu i sa onim dobrim i onim manje dobrim ljudima, i tek kad bude žetva će se kukolj micati, jer nekad i kukolj može postati pšenica. Znači, živim s ljudima koji ne žele raditi na sebi, koji se ne žele mijenajti, i takve trebam prihvatiti, to je isto u redu za mene, ne ulaziti u njihove živote, pomoći im koliko oni dozvole da im pomognem i ne zamarati se oko toga, to je njihov izbor koji moram prihvatiti, njihovu slobodu. Ne dozvoliti da takvi utječu na moje odluke, točnije da ih prihvatim da su grešni te od njih ne očekivati nešto više, a i ako dođe nešto više, to će me razveseliti.
Vezano za peto čitanje: Svaki vjernik može spoznati što je staro u njegovom životu i nevaljlo iz čovjeka izlazi te nevaljalo izbaciti vani te ostaviti prostor novomu, te isto tako spoznati što je dobro kod njega i biti ponosan na to i to i dalje živjeti. Svakodnevno prebirati u srcu što je novo, i što može novo doći, a isto tako što je staro koje treba ostavljati te napraviti mjesta novome koje se može širiti.
Vezano za šesto čitanje: Nakon tolikih pozitivnih čitanja o Kraljevstvu Nebeskom, dolazi jedna teška slika koja nam govori što se događa ako ne poštivamo prvu Božju zapovijed, koja kaže da ljubimo Boga svom dušom svojom, te damo dušu čovjeku nečista srca. Tada dolazi do zla. Koliko našim srcem može doći do teških i loših ishoda ako ne stavimo čistu dobrotu, Boga, na prvo mjesto. Kako me je ovo čitanje probudilo da jednom kažem krivo sam radio i odričem se davati dušu čovjeku već ću voljeti osobu kao samog sebe, ne više od toga. Ali zato ću davati svu svoju dušu tebi, prelijepi Bože, i želim s tobom sve lijepe stvari raditi, i sva nadahnuća tebi dati, teži služiti i živjet s tobom, radi tebe, i uživati u životu jer je jako lijepo služiti Bogu.