INTERVJU; Sead Alić: Medij je u današnje vrijeme sustav zaglupljivanja

Objavljeno: 4.10.2018


INTERVJU; Sead Alić: Medij je u današnje vrijeme sustav zaglupljivanja

Sead Alić je priznati hrvatski filozof koji većinu svojih radova temelji na filozofiji medija.

Dame i gospodo, kolegice i kolege, dragi studenti i svi koji se tako osjećate, odlučili smo vas počastiti razgovorom sa Seadom Alićem, autorom više od deset knjiga i pedeset znanstvenih članaka, također izvanrednim profesorom filozofije koji na Sveučilištu sjever održava nastavu iz predmeta filozofija medija, jedinstvenog entuzijasta i svojevrsnog pionira filozofije medija na ovim prostorima. Profesore Alić, pozdravljamo vas u ime redakcije portala S-misao.

Uzvraćam pozdrave i zahvaljujem na ovom „pionir“, zaista se tako mlado i osjećam, ali nadam se da će s godinama biti bolje.

*Termin pionir odabrali smo zbog činjenice da je i ovaj portal u bitnoj mjeri pionirski projekt na ovim prostora, s naglaskom na činjenici da studenti u vlastitom aranžmanu kreiraju uredničku politiku bez cenzura i političkih/marketinških pritisaka, te pri čemu je studentski žar i naboj taj koji pokreće čitavu priču. Dakako da se u tome nalazi prvotna probijajuća linija, no dakako da odbacujemo ikakve političke konotacije vezane uz termin pionirstva, dakle odbacujemo sve zastarjele zagrobničke konotacije, te upravo suprotno – upućujemo na nove, mlade i svježe. No, da se vratimo S-mislu ovog razgovara, priupitat ćemo ponešto i našeg sugovornika. Dakle, iako je već dobrano prežvakano, ipak je uvijek nanovo aktualno i nezaobilazno pitanje glede procjene glede sudbine medija? Je li dijagnoza pesimistična i njihova uloga ostaje u domeni lobotomije, kontrole i pogodovanja krupnom kapitalu ili postoji kakav tračak optimizma u iskonsku svrhu posredovanja, informiranja i iznošenja istine u javnost? *

Mislim da je na ovo pitanje najbolje odgovoriti s nekoliko slika. Kao prvo – ja užasno zamjeram svojim kolegama filozofima što su filozofiju medija zamijenili za filozofiju gledanja televizijskog programa. Zamjeram im jer se nisu uputili u nešto što će određivati i već određuje sudbinu suvremenog čovjeka. Jako im zamjeram što nisu otvorili prostor da se filozofija medija razvija jer bi filozofi koji bi održavali nastavu iz filozofiju medija na svom sveučilištu bili bi zaposleni kao oni koji će razvijati medijsku pismenost u srednjim školama, a na taj bi način bi se otvorio prostor za razvoj filozofije medija, a također bi se otvorila radna mjesta za osobe koje bi bili zaposlene da razvijaju medijsku pismenost. Otvorilo bi se stotinu do dvije stotine radnih mjesta za diplomirane filozofe, dok danas ne znamo što bi s tim ljudima. S druge strane, ono što se mora reći jest da je laž da se mediji koriste kao sredstva informiranja, zabavljanja i edukacije. Upravo suprotno – mediji su uobičajeno sredstva zaglupljivanja, odnosno sredstva zavođenja i manipuliranja. Već desetak godina na sve načine pokušavam dokazati da postoje isključivo sredstva zavođenja i manipuliranja, i da jedino onda kad sami ljudi uzmu medije u svoje ruke, a postoji jedna zanimljiva naslova knjiga „Be the Media“, jedino onda je moguće kreirati platforme na kojima možemo nešto promijeniti. U suprotnom ćemo i konačno postati zombiji, bit ćemo u jednoj užasnoj situaciji u kojoj smo svi osuđeni na šutnju, te na ponavljanje riječi koje izgovaraju ljudi koji su u prilici s obzirom da je mikrofon pred njima. A mikrofon je pred njima zato što imaju političku moć, a imaju političku moć jer su ih kupile korporacije.

*Zahvaljujemo na opsežnom odgovoru, kroz koji ste u velikoj mjeri odgovorili i na iduće predviđeno pitanje. Dakle, zanima nas vjerujete li u studentski medij, odnosno medij samog studentstva? Mogu li studenti iznijeti kakvu »revolutivnu« promjenu, odnosno priuštiti platformu za dotičnu? Mogu li vratiti tradicionalnu historijsku vrijednost kojom su nekoć bili obilježeni, ili su osuđeni biti još jedan pasivni dio te globalno utvrđene kompozicije, odnosno statičnosti završenog, u bitnoj mjeri određenog čovjeka? *

Ne da vjerujem nego smatram da je to jedini prostor kroz koji se može proći. Naime, stvar je u tome da su velike korporacije zatvorile jedan krug s političkim elitama svijeta. Dakle, na globalnoj razini korporacije vode igru, a u manjim državama ponavlja se ista stvar. Na jednom od skupova filozofije medija osmislili smo nešto što se zvalo Creska deklaracija, i to je bio jedan koncept koji je tražio da se pri sveučilištima otvaraju korporacije koje će razvijati medijsku kulturu, a gdje će se aktivno uključivati svi studenti tih studija. Naravno, ne mora se raditi nužno o studiju novinarstva. Dapače, filozofija je tu više nego dobrodošla s obzirom da ako netko zna kritički misliti onda su to studenti filozofije. Stoga mislim da studenti moraju uzeti stvar u svoje ruke, a ukoliko u svoje ruke ne uzmu pitanje medija, onda ćemo se svi zajedno naći u situaciji u kojoj ćemo naprosto ponavljati ono što nam kažu da moramo govoriti. Mi danas sanjamo ono što nam govori pet korporacija u svijetu, mi razgovaramo o filmovima koje stvara pet korporacija u svijetu. Mi podsvjesno razmišljamo, te dok sanjamo i spavamo dovršavamo scenarije filmova koje smo gledali. Živimo živote likova iz sapunica itd. Tome treba doći kraj, a kraj će doći kad nova generacija shvati da iza svega stoji jedna velika manipulacija ljudskom sviješću, manipulacija proizvodnje pristanka kako bi Chomsky rekao, manipulacija proizvodnje pasivnosti kod studenata i ono što je možda i najvažnije – proizvodnja studenata koji ne misle kritički, nego oni koji će biti poslušnici.

* Profesore, zahvaljujemo na maestralnom i britkom odgovoru, a sljedeće pitanje nadovezuje se na prethodno. Naime, zanima nas Vaš stav o budućnosti akademske filozofije, odnosno što bi se trebalo ispraviti i dodati u kurikulima pojedinih studija, odsjeka i fakulteta, te što bi profesori filozofije trebali izmijeniti u svojem pristupu studentima, a kako bi studenti filozofije postajali relevantni društveni kritički faktor? Također, što smatrate faktorom pada filozofije i gubitku njezine opće društvene relevancije? Pritom aludiram na činjenicu da se termin filozofirati koristi u pogrdnom smislu, označavajući odvajanje od prakse, terminološko onaniranje i suvišno okolišanje.*

Prije svega kazao bih da smo mi filozofi najviše krivi. Druga stvar – rekao bih da je kriva sveučilišna hijerarhija koja je pod krinkom samostalnosti sveučilišta razvijala jednu vrstu negativne selekcije u kojoj na mjesta kvalitetnih ljudi koji bi mogli nešto napraviti i promijeniti dođu obiteljski i kućni prijatelji itd., dok na kraju čitava stvar pada u svojevrsnu prošlost. Pritom se filozofija pretvara u filodoksiju, u isključivo dogmatsko poznavanje nekih starih tekstova, filozofi se počinju pojavljivati na televiziji i postaju autoriteti a da nisu pročitali dovoljno knjiga niti za jedan doktorat i bojim se da bi tu valjalo potražiti temeljni problem filozofije. Smatram da je filozofija medija ključ koji može otvoriti vrata budućnosti filozofiji. Zapravo je medij i usmena predaja u vrijeme kad su pismeni ili nepismeni predsokratovci izgovarali rečenice koje su se mogle pamtiti ili prenositi kroz stoljeća, medij je bila i pisana riječ, i rukopis i knjiga, dakle sve je to bio medij. Međutim medij je jednako tako u suvremeno doba postao i ono što svojim ponavljanjem, svojom mogućnošću da u jednom trenutku dvije milijarde ljudi sluša jednu rečenicu, onemogućuje bilo kojeg filozofa, bilo kojeg Sokrata da obilazi okolo i da popravlja ono što je dvije milijarde ljudi čulo u jednom programu. Prema tome, filozofi nužno moraju postati filozofi medija, te se naučiti služiti kamerom, fotoaparatom i ostalim tehničkim sredstvima, moraju znati razumjeti sustave zavođenja i manipuliranja, moraju znati što je propaganda i što je javno mnijenje, ali jednako tako moraju se izboriti za kritičku misao na odjelima na kojima rade. Bojim se da je hijerarhija ojačala do te mjere da kritičko mišljenje ne postoji. Ako nešto postoji onda je to svađa – a to nije kritičko mišljenje.

*Ponudili ste zaista zasićen odgovor, a napose nam je drago da ste se dotaknuli semantičkog momenta medija, dakle središnjice. Ljudi često zaboravljaju, a još češće uopće ne znaju da medij označava sponu i most, a jedna od intencija našeg portala jest da bude izražajni most, odnosno platforma za objavljivanje vlastitih ideja i misli. Imate li kakvu preporuku za naše čitače i kreatore portala, čija je intencija ponukati studente da se izražavaju i pišu bez cenzure, te da ne budu pasivni konzumenti medijskog sadržaja? *

Dakako da imam, kako da ne… Mogu samo reći da bih i ja rado bio student i sudjelovao u osmišljavanju i realizaciji projekta, pa ako mi dopustite i ja bih rado sudjelovao. No, šalu na stranu, napominjem da sam u okvirima svojih mogućnosti sa svojim studentima na Sveučilištu sjever pokrenuo pionirski studentski portal, te vjerujem da će se u budućnosti ostvariti suradnja između vaša dva portala. Nadam se da će studenti Filozofskog fakulteta i ostalih fakulteta koji imaju veću dozu kritičnosti, samostalnosti i autonomnosti, pa i hrabrosti imati više sreće i da neće doći u situaciju da ovise o odlukama nekih ljudi koji u svojim rukama drže ključeve tih odluka. Prema tome tvrdim ne da je to potrebno, nego je to, ponavljam, jedini mogući put kojim se može mijenjati aktualna medijska situacija. Ukoliko se studenti različitih fakulteta i sveučilišta povežu, te ukoliko shvate da su sustavi medijskog komuniciranja zapravo sustavi medijskog manipuliranja, ukoliko uspostave platforme suradnje te shvate da studij može pomoći studiju, da portal može pomoći portalu, dizajneri mogu pomoći filozofima, PR-ovci mogu pomoći novinarima, novinari mogu pomoći sociolozima, pravnici mogu pomoći svima… Dakle, potrebno je toliko malo, a to toliko malo je zapravo ta iskra koja se treba upaliti, te koja će, vjerujem, naići na jednu otvorenu energiju koja može buknuti, a buknuti mora jer je sustav do te mjere kontaminiran da u takvim govnima više nema smisla živjeti.

*Profesore, zahvaljujemo na iskrenosti i pozamašnom erosu (volji) za raspravu, a kolege bi mogli pomisliti da ste upravo Vi jedan od demijurga i inicijatora ideje za ovaj portal, s obzirom da sve navedeno stoji u inicijatorskim postulatima i vizijama ovog portala (smijeh ho ho). Kad ste već spomenuli da je današnja situacija medija kao odnos onog koji plasira sam sadržaj i onoga koji upija taj sadržaj, dakle recipijenta, obilježena zaglupljivanjem, zanima nas smatrate li da bi, u slučaju da se promijeni intrinzični format medija i da oni postanu otvorenog tipa, dakle da korisnici medija mogu biti istovremeno i njihovi stvaratelji, dakle aktivni sudionici medijske komunikacije, smatrate li da bi mediji, u kontekstu aktualnog korištenja, mogli postati platforma preko koje bi se ljudi mogli baviti stvarima koje su za sada u nekakvoj ekskluzivnosti akademije, u smislu izučavanja znanosti, filozofije? Budući da mediji javnosti plasiraju i polje interesa, recimo sport, celebrity maniju ili politizaciju, dok pritom ljudi razvijaju i rasprostiru taj sadržaj po kavama, zanima nas bi li mediji mogli postati ne samo dio trača, nego platforma generalnog interesa za razvijanje znanja, vještina i saznanja, onkraj nekih marginaliziranih portala svedenih na znanost itd.? *

Rekao bih ovako – u srednjem vijeku ljudi su po zidovima crkava ispisivali različite teorije o bogu. Dakle zid crkve bio je medij gdje su ljudi razgovarali i komunicirali jedni s drugima zato jer im je to bilo interesantno. Postoji jedna vrlo zaglupljujuća teza glede medija da oni narodu žele pružiti ono što narod želi. Zapravo, to je čista laž s obzirom da mediji idu linijom manjeg otpora i proizvode onu vrstu programa za koji im nisu potrebni ljudi koji misle, nisu im potrebni ljudi koji analiziraju i koji istražuju, nego su im potrebni ljudi koji će podržati određene političke ideje ili korporacijske stavove itd. Onog trenutka kad studenti i njihovi profesori shvate da mediji određuju način njihova života, da kreativnost koju mi uložimo u sustave komunikacije, u medijske sustave posredovanja može odrediti sudbinu i budućnost. Dakle, kad postanemo svjesni da se i ono što je naizgled najteže i najozbiljnije, može na odličan način predstaviti, predočiti i na neki način dovesti sve studente, gledatelje i slušatelje, čitatelje i ostale u situaciju da zapravo razgovaraju o nekim puno pametnijim, ljepšim i mudrijim stvarima, onda će to biti korak prema naprijed, prema nekoj pobjedi. Medij je u današnje vrijeme sustav zaglupljivanja, no medij, kao sredina, to nije sam po sebi, medij je ono što omogućuje da dođe do izražaja ono što je u tom trenutku možda najsnažnije, ali ukoliko se pojavi kritička medijatorska svijest, takva zaigrana, kreativna, stvaralačka svijest koja će proizvoditi stvari na način da će kreirati i u javnost donositi ona pitanja koja se ne pojavljuju u mainstream medijima, koja će otkačeno i opušteno postavljati stvari, vidjet će se da iza toga stoji smisao, tada se otvara prostor za neke nove medije, neku novu svijest, neku novu kritičku svijest, a i neki novi način doživljavanja. Možda da u jednoj jedinoj rečenici iskažem – mislim da ima beskrajno puno ljudi u svijetu kojima se gadi svijet sapunica i ostalih sadržajno jeftinih televizijskih serija, koji u jednoj večeri ne žele gledati 428 ubojstava, otrova, leševa itd., koji ne žele živjeti život u kojemu će biti prisutni samo celebrityji i neke instant zvijezde, ili neke navodne spisateljice koje pišu sisama i guzicama. Ono što je prostor to je prostor kreativnosti. Mediji ne dopuštaju da kreativni i kritički orijentirani ljudi dođu u njihov prostor, stoga se svi zajedno moramo izboriti, uključujući studente i profesore, a tu je posebno bitno naglasiti ulogu profesora koji nisu svjesni svega toga, jer upravo tu se nalazi prilika za stvaranje jednog novog i drugačijeg svijeta.

Ako možemo poentirati, medij više nije onaj središnjik koji ljude upućuje u stvari radi nekog kolektivnog sazrijevanja i iznalaženja rješenja o stvarima, nego medij sam oblikuje rješenje na taj način prema nekim određenim interesnim parametrima. Pitanje s kojim bismo zaključili, a usko je vezano uz prethodno, jest vidite li satiru kao poseban vid i formu koja bi možda mogla iznjedriti naznačene promjene? Čini se da je satira redovito marginalizirana, kao ona koja ne dolazi do onih bitnih momenata, dolazi do onih stvari o kojima izvještava o visokim dužnosnicima, nego je percipirana kao onaj zabavni dio sadržaja. Od početka srednjeg vijeka znamo da je jedino dvorska luda bila ta koja je smjela reći istinu kralju. Što mislite o satiri u medijima, mislite li da je pretjerano marginalizirana i bi li možda trebala biti uključena u nekakvu središnjicu stvari kao kritički refleks, odnosno kritička refleksija?

Ne samo da bi trebala biti uključena, nego smatram da je satira sama sebi dopustila da bude marginalizirana. Mislim da su se satire prihvatili ljudi koji nisu na razini onoga što satira kao medij omogućuje. Zbog toga smatram da je potreban novi profil svijesti koji će satirički progovoriti kritički. Postoji puno emisija obilježenih pristupima i načinima kroz koje satira naizgled izlazi na površinu, a u osnovi zapravo bivaju kritizirani ili samo-kritizirani oni koji se pokušavaju igrati satire. Satira mora biti ubojita, ona mora imati snagu, ona mora gađati u bit same stvari o kojoj govori. Satira mora biti i odmjerena i uljuđena, i ukoliko se izvodi na televiziji napravljena tako da sam problem bude u središtu pozornosti i da ne ispadnu smiješni oni koji se igraju satire nego da ozbiljnost satiričnog pristupa bude šamar toj zbilji o kojoj se govori, ili kako bi rekao Kafka – da bude sjekira koja razbija zamrzlo more u nama.

Sažeto rečeno – satira nije zajebancija! Zahvaljujemo profesoru Aliću na intenzivnom razgovoru za koji smo sigurni da će polučiti inspiraciju za mnoge, te u studentima probuditi taj intrinzični kritički medijski gen koji nominalno nose u svojim bićima. Živjeli profesor Aliću! (zvuk nazdravljajućih čaša u pozadini)


Tagovi: manipulacija mediji studenti filozofija kritika

Istaknuto

„Sveta satira“ kao preduvjet za nadilaženje postojeće plastike

U članku kratkim crtama prezentiramo odsjek Chill, uz naglasak na plemenitoj satiri i suludosti manije birokracije koja je boloniziranjem zasula studentski svijet.

PSIHOZIJ

PSIHOZIJ predstavlja najveći kongres studenata psihologije u regiji, a sudjelovanje na njemu nudi priliku pohađanja plenarnih predavanja inozemnih i domaćih stručnjaka, upoznavanja studenata s ostalih sveučilišta u Hrvatskoj i okolici, koji izlažu svoje znanstvene radove, te sudjelovanja u radionicama za usavršavanje specifičnih vještina.

Zašto narodnjak, a ne radije ništa

Narodnjak je jedno moguće vježbališta filozofskog uzduha, stoga nudim ovaj tekst ne bih li potaknuo još srdaca na bavljenje njegovim neistraženim dubinama. Istraživanja je moguće pratiti i na facebook stranici Filozofija turbo folka i narodne glazbe.

Tipični virovitički razgovori

Fragmenti svakodnevnog govora utječu na zor zbila više od bjelokosnih sistematika nigdje prisutnih filozofskih djela, a zasigurno su i zabavniji. U tom smislu donosim par živopisnih fragmenata zapisanih jedno prisluškujuće poslijepodne uz kavu.

Politička korektnost – borba visokog intenziteta ispod radara na znanstvenom i javno-političkom polju

Premda je politička korektnost kao koncept hvale vrijedna ideja, njena provedivost je upitna te su praktična iskustva dosada pokazala mnogo nelogičnosti i za sobom su ostavila mnoga otvorena pitanja. O nastanku PC, protivnicima i zagovornicima i o još mnogočemu saznajte u ovom članku.

Sukob koncepta nacionalizma i koncepta neprofitnih medija

Članak govori o razlogu zašto nacionalistička ideologija i koncept neprofitnih medija ne mogu biti u miroljubljivom odnosu kroz primjer ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije od strane bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kristijan Kralj: Tetovaže više nisu taboo

Intervju s Kristijanom Kraljom, zvijezdom zagorske tattoo scene.

Reportaža s Večernjakove ruže

Pogledajte kako je izgledala dodjela Večernjako ruže i afterparty kroz studentske oči.

Predstavljen novi studentski portal S-Misao

Izvještaj s jučerašnjeg predstavljanja vrlo ambicioznog studentskog portala koji se nada okupiti studente svih usmjerenja

ŠTO JE EUROPA? GDJE SU NJENE GRANICE, AKO IH UOPĆE IMA?

U ovom članku bavit ćemo se tematikom granica Europske unije, te temeljnim pitanjem možemo li europsku zajednicu nazvati modernim imperijem.

HRVOJE PRPIĆ: neoliberalni kapitalizam može stvoriti grčku utopiju - u budućnosti će se svi baviti filozofijom, sportom i umjetnosti

S poznatim poduzetnikom pričali smo o njegovim poslovnim početcima, Blockchain tehnologiji, kriptotržišnom potencijalu, odnosu države prema poduzetništvu i o tehnološkoj budućnosti

Djevojčica s mnogim očima

-

Helena Popović: važno je sudjelovanje studenata oko širih društvenih pitanja

Sa profesoricom Popović smo pričali o značaju neprofitnih medija, studentskom potencijalu i aktivizmu te o trenutnom stanju medija u Hrvatskoj.

Istanbulska kao novo bojište hrvatske javnosti: plodno tlo za nove podjele na „mi“ i „oni“

U jeku žustrih polemika oko moguće ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, razmatramo utječu li i koliko ovakve rasprave na potencijalno stvaranje ili povećavanje prema mnogima već postojećeg „ideološkog jaza“ među hrvatskom javnošću.

Osvrt na predstavu Alisa u Zemlji čudesa, ZKM

Alisa u Zemlji čudesa je djelo koje se može iščitati na brojne načine a pitanja koja problematizira mogu zainteresirati ljude svih dobnih skupina. Kako takvu predstavu dakle uspješno postaviti?

ZEZ Festival

Festival eksperimentalne glazbe

Ringišpilom revolucije

Analiza Marxove "11. teze o Feuerbachu" i aplikativnost iste u kontekstu suvremene društvene situacije.

PITAJ ANDRIJU: studentski portal o zdravlju

Projekt „Pitaj Andriju!“ predstavlja prvi javnozdravstveni portal namijenjen studentima u Republici Hrvatskoj i njihovom zdravlju

Iskustvo zlata vrijedi 2018. - praksa za studente sa slabijim materijalnim statusom i invaliditetom

Organizatori ističu da je više studenata, nakon odrađene prakse, dobilo i stalan posao u istoj tvrtki!

Camus, *"Mit o Sizifu"* - kako smisleno živjeti (interpretacija djela)

On prezire smrt i voli život. Svaki puta kad se vraća po kamen, Sizif je nadmoćniji od svoje sudbine, dominantan je i snažniji od stijene. Apsurdna pobjeda je sam čin guranja kamena

Shvaćanje pravednosti i politike razlike u djelu Iris Marion Young

Sam esej zamišljen je kao struktura od pet relevantna dijela (bez zaključnog i uvodnog dijela). Prikazati ću teme obrađene u prvih pet poglavlja knjige, uz kratak komentar sadržan u zaključku.

Geopolitička analiza Narodne Republike Bangladeš

Uzevši u obzir događanja unatrag nekoliko godina, vidljivo je kako prostorom Južne Azije dominiraju dvije države, Indija i Pakistan. Između njih nalazi se omanja država Bangladeš, a geografskom, povijesnom i političkom analizom pokušat ću dati uvid u samu važnost države za regiju.

Popularno

„Sveta satira“ kao preduvjet za nadilaženje postojeće plastike

U članku kratkim crtama prezentiramo odsjek Chill, uz naglasak na plemenitoj satiri i suludosti manije birokracije koja je boloniziranjem zasula studentski svijet.

Zašto narodnjak, a ne radije ništa

Narodnjak je jedno moguće vježbališta filozofskog uzduha, stoga nudim ovaj tekst ne bih li potaknuo još srdaca na bavljenje njegovim neistraženim dubinama. Istraživanja je moguće pratiti i na facebook stranici Filozofija turbo folka i narodne glazbe.

Tipični virovitički razgovori

Fragmenti svakodnevnog govora utječu na zor zbila više od bjelokosnih sistematika nigdje prisutnih filozofskih djela, a zasigurno su i zabavniji. U tom smislu donosim par živopisnih fragmenata zapisanih jedno prisluškujuće poslijepodne uz kavu.

Politička korektnost – borba visokog intenziteta ispod radara na znanstvenom i javno-političkom polju

Premda je politička korektnost kao koncept hvale vrijedna ideja, njena provedivost je upitna te su praktična iskustva dosada pokazala mnogo nelogičnosti i za sobom su ostavila mnoga otvorena pitanja. O nastanku PC, protivnicima i zagovornicima i o još mnogočemu saznajte u ovom članku.

Sukob koncepta nacionalizma i koncepta neprofitnih medija

Članak govori o razlogu zašto nacionalistička ideologija i koncept neprofitnih medija ne mogu biti u miroljubljivom odnosu kroz primjer ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije od strane bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kristijan Kralj: Tetovaže više nisu taboo

Intervju s Kristijanom Kraljom, zvijezdom zagorske tattoo scene.

Reportaža s Večernjakove ruže

Pogledajte kako je izgledala dodjela Večernjako ruže i afterparty kroz studentske oči.

Predstavljen novi studentski portal S-Misao

Izvještaj s jučerašnjeg predstavljanja vrlo ambicioznog studentskog portala koji se nada okupiti studente svih usmjerenja

HRVOJE PRPIĆ: neoliberalni kapitalizam može stvoriti grčku utopiju - u budućnosti će se svi baviti filozofijom, sportom i umjetnosti

S poznatim poduzetnikom pričali smo o njegovim poslovnim početcima, Blockchain tehnologiji, kriptotržišnom potencijalu, odnosu države prema poduzetništvu i o tehnološkoj budućnosti

Djevojčica s mnogim očima

-

Helena Popović: važno je sudjelovanje studenata oko širih društvenih pitanja

Sa profesoricom Popović smo pričali o značaju neprofitnih medija, studentskom potencijalu i aktivizmu te o trenutnom stanju medija u Hrvatskoj.

Istanbulska kao novo bojište hrvatske javnosti: plodno tlo za nove podjele na „mi“ i „oni“

U jeku žustrih polemika oko moguće ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, razmatramo utječu li i koliko ovakve rasprave na potencijalno stvaranje ili povećavanje prema mnogima već postojećeg „ideološkog jaza“ među hrvatskom javnošću.

Osvrt na predstavu Alisa u Zemlji čudesa, ZKM

Alisa u Zemlji čudesa je djelo koje se može iščitati na brojne načine a pitanja koja problematizira mogu zainteresirati ljude svih dobnih skupina. Kako takvu predstavu dakle uspješno postaviti?

Intervju za posao

Pronalazak posla je zahtjevna aktivnost, ali puno lakša ako razumijete logiku ključne faze zapošljavanja, a to je baš intervju za posao.

Imate novi zahtjev za prijateljstvom: SEBE

Predavanje vezano uz osobni razvoj

Ringišpilom revolucije

Analiza Marxove "11. teze o Feuerbachu" i aplikativnost iste u kontekstu suvremene društvene situacije.

Iskustvo zlata vrijedi 2018. - praksa za studente sa slabijim materijalnim statusom i invaliditetom

Organizatori ističu da je više studenata, nakon odrađene prakse, dobilo i stalan posao u istoj tvrtki!

Camus, *"Mit o Sizifu"* - kako smisleno živjeti (interpretacija djela)

On prezire smrt i voli život. Svaki puta kad se vraća po kamen, Sizif je nadmoćniji od svoje sudbine, dominantan je i snažniji od stijene. Apsurdna pobjeda je sam čin guranja kamena

Geopolitička analiza Narodne Republike Bangladeš

Uzevši u obzir događanja unatrag nekoliko godina, vidljivo je kako prostorom Južne Azije dominiraju dvije države, Indija i Pakistan. Između njih nalazi se omanja država Bangladeš, a geografskom, povijesnom i političkom analizom pokušat ću dati uvid u samu važnost države za regiju.