Istanbulska kao novo bojište hrvatske javnosti: plodno tlo za nove podjele na „mi“ i „oni“

Objavljeno: 25.3.2018 od korisnika irmajakic


Istanbulska kao novo bojište hrvatske javnosti: plodno tlo za nove podjele na „mi“ i „oni“

Nova runda u meču ljevice i desnice

U jeku žustrih polemika koje se posljednjih tjedana vode na našoj javnoj sceni oko moguće ratifikacije takozvane Istanbulske konvencije, razmotrimo utječu li i koliko ovakve rasprave na potencijalno stvaranje ili povećavanje prema mnogima već postojećeg „ideološkog jaza“ među hrvatskom javnošću. Službenog naziva „Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“ ova konvencija međunarodni je ugovor čiji naziv sam za sebe govori o čemu je u njoj riječ te čime bi se trebala baviti stoga to ovdje nećemo podrobnije pojašnjavati. No, za one koji eventualno nisu upućeni u rasprave, kao uvertiru u ono što stvara aktualnu diskrepanciju među hrvatskom javnošću usredotočit ćemo se nakratko na mišljenje dijela javnosti kojeg je zasmetao članak 3 stranice sedme ove Konvencije po kojem rod „označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce“, a čitajući Konvenciju često nailazimo i na pojam „rodno utemeljenog nasilja nad ženama“. Pojedine građanske i vjerske udruge i inicijative zasmetalo je takvo definiranje roda te su od Vlade i Sabora Republike Hrvatske zatražile obustavu ratifikacije zbog bojazni od tzv. „rodne ideologije“ koja bi se, prema njihovu mišljenju, stupanjem Konvencije na snagu mogla početi propagirati u našem društvu te su iznošenjem tog stava započeli novu rundu u meču ljevice i desnice. No, u nadi pisanja što objektivnijeg teksta, ovdje se ipak nećemo baviti zauzimanjem stava za ili protiv ratifikacije Istanbulske. Dokument je u cjelosti lako dostupan na internetu te tko se god želi više informirati o ugovoru i njegovim odredbama može ga potražiti i donijeti vlastiti sud. U slučaju da vam se pak ne da čitati svih 109 stranica ove, za neke sporne, Konvencije, dovoljno vam je upaliti televizor ili krenuti kucati slovo i u tražilicu i dobit ćete desetke, ako ne i stotine novinskih članaka i intervjua na temu Istanbulske kao summa summarum oko čega se, po tko zna koji put, hrvatska javnost dijeli na „mi“ i „oni“, „lijeve“ i „desne“, „konzerve“ i „kvaziliberale“, ili koje si već epitete međusobno dodjeljujemo ubacujući se tako u začarani krug razdjeljujućih prepirki i polemika oko ovakvih i sličnih društvenih pitanja oko kojih teško ili uopće ne nalazimo konsenzus. Naravno, držim kako je apsolutno neupitno da se članove društva trebaju ticati društvena pitanja te da je o njima poželjno argumentirano i pristojno raspravljati na privatnoj i posebice javnoj razini, bilo u kafiću s prijateljima, bilo u televizijskim emisijama te se zalagati za ono što držimo ispravnim. Javno mnijenje i njegovo izražavanje neosporno je jedan od temelja demokracije i ono je, naravno, rijetko u potpunosti jedinstveno. No, ono što pomalo začuđuje jest razina netolerancije koju gradimo jedni prema drugima kad se pojave društvena pitanja za koja smatramo da su nam u bilo kojem pogledu bitna te o kojima radi toga želimo raspravljati. Sjetimo se samo 2013. godine i referenduma o gay brakovima, odnosno zabranjivanja istih, kada smo se zbog istih udruga koje su sada u fokusu radi Istanbulske, osim na „mi“ i „oni“ te sličnih prethodno navedenih pridjeva, međusobno podijelili i na „za“ i „protiv“. Nameće se pitanje, možemo li se uopće isključiti iz takvih podjela i rasprava za koje se čini da im je jedina svrha ne čuti sugovornikove argumente, već svrstati ga u jednu od dviju strana i, ako je time svrstan u stranu suprotnu od naše, s više ili manje blagim prijezirom otpisati ostatak njegove argumentacije jer nam se podsvjesno u umu aktivirao „achtung, achtung: desničar! / ljevičar! “ sistem.

Možemo li, dakle, uopće raspravljati bez predrasuda prema drugima te otkud uopće tolike predrasude? S jedne strane, mogli bismo tvrditi da su mediji glavni „odgovorni“ za sve veću diobu hrvatske javnosti jer nažalost rijetko nailazimo na potpuno objektivan članak, ili smo možda mi sami već toliko navikli na šivanje ovih ili onih etiketa ljudima da kod svih, pa i kod objektivnih autora tragamo i za najmanjim znakom subjektivnosti kako bismo ih svrstali u jednu od dviju mogućih ladica crvene ili plave boje i radi toga ih ili više nikada ili opet nanovo čitali i „lajkali“. Usput se ispričavam onima koje zasmeta korištenje anglizama umjesto hrvatskih riječi. Stvar je puke praktičnosti, nemojte me svrstati u neku od ladica, molim! Osim, dakle, nerijetko subjektivnih medija, imamo i vojske „fejsbuk ratnika“ ponukanih što tim istim medijima, što osobnim uvjerenjima i tko zna kojim trećim faktorima kojima je aktualno pitanje Istanbulske poslužilo kao povod za ono u čemu najviše uživaju - neargumentirane i nepristojne rasprave, ako se vrijeđanje neistomišljenika iz javnog, društvenog i političkog života u komentarima društvenih mreža uopće zaslužuje nazivati raspravom. Treći element za koji bismo mogli tvrditi da utječe na širenje pukotine među dvama stranama na koje se sve više dijelimo su političari, odnosno njihove saborske rasprave koje često gledamo, a u kojima se žustro raspravlja o onim dvjema imenicama od kojih se velikom dijelu hrvatske mladeži odavno diže kosa na glavi, a ovdje ih ne želim izravno spominjati jer doista nimalo ne žudim k odvlačenju ovog teksta u smjeru polemika o tome čiju je kapu nosio nečiji djed, uz dužno poštovanje svim djedovima, bakama i ostaloj užoj i široj obitelji. Naravno, neupitno je da se i o povijesti treba raspravljati, ako se time želi i može postići suglasje oko određenih tema radi boljitka svih pripadnica i pripadnika ovoga društva. Međutim, već se desetljećima u našoj javnosti raspravlja o istim pitanjima te se iznova otvaraju teme koje nikako da dobiju tu željenu zajedničku konkluziju, a oni koji o tome raspravljaju često ne mare istinski za rješavanje pitanja iz prošlosti već samo skupljaju jeftine političke poene onih kojima doista jest najbitnija stvar na svijetu kakvu je kapu nosio čiji djed. Pusti, pusti modu!

Osim „nas“ i „vas“, ipak postoje, čini se, i oni treći koji se u ovakvim situacijama odluče biti neutralni promatrači i ne uplitati se ni u kakve javne, a ni privatne rasprave o ovakvim i sličnim pitanjima te uopće ne iznositi svoje stavove. Njih ćemo, također, vrlo vjerojatno osuditi ili negativno percipirati jer su, eto, „bezideali“ i nezainteresirani za pitanja društva u kojem žive, a to nam se možda i najmanje sviđa. Pomalo se čini kao da dobivamo posebnu satisfakciju kad imamo i najmanji povod da nekoga svrstamo u lijevi ili desni koš. Bilo da ćemo ga radi koša kojem, u našoj glavi, pripada osuditi ili pohvaliti, ta je satisfakcija najbolje gorivo hrvatskog društva. Hrvati - fast and furious about everything? Šalu na stranu, sve se više čini kako oko svih ovih i sličnih pitanja kao da najmanje raspravljaju oni na kojima ovo društvo ostaje, a to su upravo naši mladi. Možda je tomu tako zato što neki nisu dovoljno upućeni u problematiku, možda jer imaju „ne bi se štel mešati“ obrambeni mehanizam, a možda i jer smatraju da, koliko god sad već zvučalo kao floskula, moramo ići naprijed u budućnost i raspravljati o gospodarstvu, ekonomiji, javnom dugu, nezaposlenosti, demografskoj slici Hrvatske i sličnim, prema mišljenju nekih od njih, bitnijim temama, „onima koje nam donose kruh“. Doista, iako možda jest već postalo floskula, ne možemo zauvijek živjeti u prošlosti i oni na kojima ovo društvo ostaje sve su zasićeniji i nezadovoljniji konstantnim prepucavanjima oko partyzana i ultraša... ma ne, ne brinite, nećemo ih i ovdje spominjati.

Zaključak

Ključno je pitanje, dakle, može li se ostati neutralan promatrač u raspravama hrvatske javnosti čija razdijeljenost kao da dosegne vrhunac svaki puta kada određene persone odluče staviti u pitanje neki zakon, odredbu, trg, ulicu, konvenciju i sve ostalo što im se čini problematičnim? Što je to što toliko usrećuje Hrvate kad treba automatski etiketirati druge kao ove ili one ukoliko ne dijele isto mišljenje s njima? Jesu li hrvatska isključivost i sklonost k otpisivanju ideoloških neistomišljenika svakom novom javnom raspravom sve jače? I, ono najvažije, kakvo društvo ostavljamo mlađim naraštajima? Koju dob moraju doseći da bismo ih svrstali u neku od dviju strana ili ih automatski svrstavamo na stranu roditelja ili baka i djedova čim se rode? Svatko će od nas, naravno, imati različite odgovore i stavove o ovim pitanjima, no jedno je ključno - ako njegujemo rasprave o društvenim pitanjima i uspijemo dići veću hajku oko međunarodnog ugovora o sprječavanju nasilja u obitelji nego oko Agrokora, onda zasigurno trebamo njegovati i kulturu javne rasprave u Hrvatskoj, počevši od Sabora i rasprava u televizijskim emisijama do komentara na društvenim mrežama, a našoj kulturi javne rasprave zasigurno ne bi škodilo više tolerancije te puno manje isključivosti i etiketiranja. Dakle, da, u redu je zalagati se za ono u što vjerujemo, posebice ako to uključuje zaštitu prava ugroženih. Poželjno je i poticati na konstruktivnu raspravu i dijalog oko svih, a pogotovo za našu budućnost bitnih pitanja, a u te rasprave ulaziti i iz njih izlaziti bez predrasuda o našim sugovornicima jer jedino tako možemo saslušati drugu stranu te se kroz konstruktivan dijalog naučiti toleranciji i eventualno proširiti svoja znanja, ako nas sugovornik kvalitetnom argumentacijom uspije uvjeriti u drugačija stajališta. Moramo moći njegovati kulturu međusobnog uvažavanja tijekom rasprava, čak i kada se nikako ne slažemo. Bez vrijeđanja, etiketiranja i podjela. Nakon što se slegne ova prašina oko Istanbulske, možda uspijemo uvidjeti da ne bi trebali postojati „mi“ i „oni“ već samo jedno društvo koje kroz konstruktivne rasprave brine o svojim društvenim pitanjima, no koje isto tako brine i o kulturi dijaloga jer zna da nakon svih polemika i lijevi i desni moraju ili zajedno opstati i prosperirati ili zajedno propasti u pukotinu koju su stvorili da ih međusobno razdvaja, a diskusije o tome gdje je bio čiji djed te i te godine nastaviti na burzi ili pak u Irskoj.

Irma Jakić


Tagovi: politika podjele u društvu istanbulska javno mnijenje

Istaknuto

„Sveta satira“ kao preduvjet za nadilaženje postojeće plastike

U članku kratkim crtama prezentiramo odsjek Chill, uz naglasak na plemenitoj satiri i suludosti manije birokracije koja je boloniziranjem zasula studentski svijet.

PSIHOZIJ

PSIHOZIJ predstavlja najveći kongres studenata psihologije u regiji, a sudjelovanje na njemu nudi priliku pohađanja plenarnih predavanja inozemnih i domaćih stručnjaka, upoznavanja studenata s ostalih sveučilišta u Hrvatskoj i okolici, koji izlažu svoje znanstvene radove, te sudjelovanja u radionicama za usavršavanje specifičnih vještina.

Zašto narodnjak, a ne radije ništa

Narodnjak je jedno moguće vježbališta filozofskog uzduha, stoga nudim ovaj tekst ne bih li potaknuo još srdaca na bavljenje njegovim neistraženim dubinama. Istraživanja je moguće pratiti i na facebook stranici Filozofija turbo folka i narodne glazbe.

Tipični virovitički razgovori

Fragmenti svakodnevnog govora utječu na zor zbila više od bjelokosnih sistematika nigdje prisutnih filozofskih djela, a zasigurno su i zabavniji. U tom smislu donosim par živopisnih fragmenata zapisanih jedno prisluškujuće poslijepodne uz kavu.

Politička korektnost – borba visokog intenziteta ispod radara na znanstvenom i javno-političkom polju

Feldstein (1997.) zaključuje da su: *…Mnoge gluposti i besmislice učinjene u ime kulturnih razlika ili osjetljivosti spram drugih, a neke od njih su autoritarne i nedemokratske.*

Sukob koncepta nacionalizma i koncepta neprofitnih medija

Članak govori o razlogu zašto nacionalistička ideologija i koncept neprofitnih medija ne mogu biti u miroljubljivom odnosu kroz primjer ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije od strane bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kristijan Kralj: Tetovaže više nisu taboo

Intervju s Kristijanom Kraljom, zvijezdom zagorske tattoo scene.

Reportaža s Večernjakove ruže

Pogledajte kako je izgledala dodjela Večernjako ruže i afterparty kroz studentske oči.

Predstavljen novi studentski portal S-Misao

Izvještaj s jučerašnjeg predstavljanja vrlo ambicioznog studentskog portala koji se nada okupiti studente svih usmjerenja

ŠTO JE EUROPA? GDJE SU NJENE GRANICE, AKO IH UOPĆE IMA?

U ovom članku bavit ćemo se tematikom granica Europske unije, te temeljnim pitanjem možemo li europsku zajednicu nazvati modernim imperijem.

HRVOJE PRPIĆ: neoliberalni kapitalizam može stvoriti grčku utopiju - u budućnosti će se svi baviti filozofijom, sportom i umjetnosti

S poznatim poduzetnikom pričali smo o njegovim poslovnim početcima, Blockchain tehnologiji, kriptotržišnom potencijalu, odnosu države prema poduzetništvu i o tehnološkoj budućnosti

Djevojčica s mnogim očima

-

Helena Popović: važno je sudjelovanje studenata oko širih društvenih pitanja

Sa profesoricom Popović smo pričali o značaju neprofitnih medija, studentskom potencijalu i aktivizmu te o trenutnom stanju medija u Hrvatskoj.

Osvrt na predstavu Alisa u Zemlji čudesa, ZKM

Alisa u Zemlji čudesa je djelo koje se može iščitati na brojne načine a pitanja koja problematizira mogu zainteresirati ljude svih dobnih skupina. Kako takvu predstavu dakle uspješno postaviti?

ZEZ Festival

Festival eksperimentalne glazbe

Ringišpilom revolucije

Analiza Marxove "11. teze o Feuerbachu" i aplikativnost iste u kontekstu suvremene društvene situacije.

PITAJ ANDRIJU: studentski portal o zdravlju

Projekt „Pitaj Andriju!“ predstavlja prvi javnozdravstveni portal namijenjen studentima u Republici Hrvatskoj i njihovom zdravlju

Popularno

„Sveta satira“ kao preduvjet za nadilaženje postojeće plastike

U članku kratkim crtama prezentiramo odsjek Chill, uz naglasak na plemenitoj satiri i suludosti manije birokracije koja je boloniziranjem zasula studentski svijet.

PSIHOZIJ

PSIHOZIJ predstavlja najveći kongres studenata psihologije u regiji, a sudjelovanje na njemu nudi priliku pohađanja plenarnih predavanja inozemnih i domaćih stručnjaka, upoznavanja studenata s ostalih sveučilišta u Hrvatskoj i okolici, koji izlažu svoje znanstvene radove, te sudjelovanja u radionicama za usavršavanje specifičnih vještina.

Zašto narodnjak, a ne radije ništa

Narodnjak je jedno moguće vježbališta filozofskog uzduha, stoga nudim ovaj tekst ne bih li potaknuo još srdaca na bavljenje njegovim neistraženim dubinama. Istraživanja je moguće pratiti i na facebook stranici Filozofija turbo folka i narodne glazbe.

Tipični virovitički razgovori

Fragmenti svakodnevnog govora utječu na zor zbila više od bjelokosnih sistematika nigdje prisutnih filozofskih djela, a zasigurno su i zabavniji. U tom smislu donosim par živopisnih fragmenata zapisanih jedno prisluškujuće poslijepodne uz kavu.

Politička korektnost – borba visokog intenziteta ispod radara na znanstvenom i javno-političkom polju

Feldstein (1997.) zaključuje da su: *…Mnoge gluposti i besmislice učinjene u ime kulturnih razlika ili osjetljivosti spram drugih, a neke od njih su autoritarne i nedemokratske.*

Sukob koncepta nacionalizma i koncepta neprofitnih medija

Članak govori o razlogu zašto nacionalistička ideologija i koncept neprofitnih medija ne mogu biti u miroljubljivom odnosu kroz primjer ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije od strane bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Kristijan Kralj: Tetovaže više nisu taboo

Intervju s Kristijanom Kraljom, zvijezdom zagorske tattoo scene.

Reportaža s Večernjakove ruže

Pogledajte kako je izgledala dodjela Večernjako ruže i afterparty kroz studentske oči.

Predstavljen novi studentski portal S-Misao

Izvještaj s jučerašnjeg predstavljanja vrlo ambicioznog studentskog portala koji se nada okupiti studente svih usmjerenja

HRVOJE PRPIĆ: neoliberalni kapitalizam može stvoriti grčku utopiju - u budućnosti će se svi baviti filozofijom, sportom i umjetnosti

S poznatim poduzetnikom pričali smo o njegovim poslovnim početcima, Blockchain tehnologiji, kriptotržišnom potencijalu, odnosu države prema poduzetništvu i o tehnološkoj budućnosti

Djevojčica s mnogim očima

-

Helena Popović: važno je sudjelovanje studenata oko širih društvenih pitanja

Sa profesoricom Popović smo pričali o značaju neprofitnih medija, studentskom potencijalu i aktivizmu te o trenutnom stanju medija u Hrvatskoj.

Osvrt na predstavu Alisa u Zemlji čudesa, ZKM

Alisa u Zemlji čudesa je djelo koje se može iščitati na brojne načine a pitanja koja problematizira mogu zainteresirati ljude svih dobnih skupina. Kako takvu predstavu dakle uspješno postaviti?

Intervju za posao

Pronalazak posla je zahtjevna aktivnost, ali puno lakša ako razumijete logiku ključne faze zapošljavanja, a to je baš intervju za posao.

Imate novi zahtjev za prijateljstvom: SEBE

Predavanje vezano uz osobni razvoj

Ringišpilom revolucije

Analiza Marxove "11. teze o Feuerbachu" i aplikativnost iste u kontekstu suvremene društvene situacije.